Nova ljekovita filozofija

Osteopatija je znanost, umjetnost, filozofija, globalno djelovanje... Ona je poseban i cjelovit način čuvanja zdravlja koji počiva na principima i postupcima što pri dijagnosticiranju i liječenju potiču zdravo funkcioniranje čovjeka, ispravljajući mehaničku neravnotežu unutar i među tjelesnim strukturama. Uz to, ona je i način liječenja pomoću kojega se u organizmu, djelovanjem na strukturu kostiju, utječe na živčani sustav, uspostavlja poremećena ravnoteža u organizmu, a u ravnotežu se dovodi unutarnje disanje tijela kako bi se u organizmu aktivirale snage za izlječenje.

Njezin osnivač dr. Andrew Still, rođen 1828., vjerovao je da treba liječiti osobu u cjelini, a ne samo lokalni problem, ističući kako treba otkriti i liječiti mehaničku neravnotežu koja se krije iza bolesti.

Svoju je teoriju i načine liječenja razvio u osobito mračno doba medicinske povijesti SAD-a. Iskustva koja je stekao kao vojni liječnik u vrijeme Američkoga građanskog rata znatno su uzdrmala njegovu vjeru u medicinu. Okrenuo se stoga proučavanju čovjeka s osobitom pozornošću na sve ono što je svojstveno dobrom zdravlju. Uvjeren u to da su u čovjekovoj prirodi usađeni mehanizmi samoozdravljenja, počeo je proučavati anatomiju. Budući da mu se praksa stalno razvijala, dr. Still je 1892. osnovao Američku školu osteopatije. Svoje je studente učio da bolest može izazvati napetost, šok i ostale vrste trauma koje uzrokuju promjene u cirkulaciji krvi i u djelovanju živčanog sustava. U to su vrijeme otvorene još neke osteopatske škole, koje su uz osteopatsku tehniku htjele uvesti i lijekove, čemu se dr. Still protivio.

Svrha liječenja u osteopatiji nije samo da se uklone simptomi nego da se popravi ono što ih uzrokuje

Nakon smrti Andrewa Stilla 1917. godine njegovi su učenici nastavili razvijati osteopatiju i osnivati nove škole. Jedan od njih, Martin Littlejohn, osnovao je Britansku školu osteopatije, a Osteopatsko društvo Velike Britanije utemeljeno je 1925. radi uzdizanja osteopatije na akademsku razinu pomoću istraživanja, predavanja i objavljivanja rezultata.

U 120 godina otkako je dr. Still utemeljio osteopatiju, ona je postala disciplina raširena diljem svijeta i dijelom zdravstvenog sustava u gotovo svim zemljama engleskoga govornog područja, pa i u mnogim drugim. U Velikoj Britaniji je do 1996. bilo oko 2000 liječnika osteopata, a u SAD-u oko 38.000 osteopata, uz 17 visokih škola za osteopatsku medicinu. Osteopatija se sve više razvija i napreduje u mnogim zemljama, pa u Australiji postoje dvije visoke škole i 350 registriranih članova, a na Novom Zelandu oko 100 članova, a očekuje se i skoro otvaranje škole.

Holistički pristup zdravlju podrazumijeva da se svaki dio tijela promatra u sklopu cjeline, a cjelina je više od zbroja pojedinih dijelova. Budući da su svi organi i svi tjelesni sustavi međusobno povezani, ne možemo mijenjati jedan dio, a da ne utječemo i ne mijenjamo cjelinu. To znači da uzrok teškoća može biti daleko od mjesta na kojem se javljaju simptomi.

Svrha liječenja u osteopatiji nije samo da se uklone simptomi nego da se popravi ono što ih uzrokuje. Za cijelog procesa liječenja osteopat je svjestan činjenice da će ono što učini na jednom dijelu utjecati na cijelo tijelo. Cilj je, dakle, dovesti pacijenta u najbolje moguće stanje, i to liječenjem određenog poremećaja čime se istodobno poboljšava opće stanje bolesnika. Tehnika liječenja zapravo se sastoji od korektivnih postupaka kojima se pri svakom tretmanu postiže zadani cilj.

Osteopati pokazuju najveće zanimanje za proučavanje anatomije i fiziologije čovjeka. Znaju koliko je važno potpuno poznavanje točnoga položaja i uloge svake pojedine kosti, ali i ostalih struktura tijela, što je vrlo bitno kako bi se odredilo što je normalno i zdravo funkcioniranje ljudskog tijela. Uzrok bolesti i teškoća vide u nepravilnostima u radu unutar ili između organa.

Osnovnim životnim mehanizmom dr. Still je smatrao mišićno-koštani sustav te je spoznao kako lomovi u tom osjetljivom mehanizmu mogu dovesti do bolesti. Zato je za osteopata fizički integritet cijeloga tijela najvažniji čimbenik zdravlja, odnosno bolesti.

Osteopat je tako stručnjak za biomehaniku ljudskog tijela. Svi smo u posljednje vrijeme svjedoci buđenja novoga, globalnijeg pristupa ljudskom zdravlju. To se događa zbog sve intenzivnijeg istraživanja i sve veće suradnje u različitim načinima liječenja. Zajednički rad postaje ključna osobina novoga razvoja medicinske vještine.

Razlika između fizikalne terapije i osteopatije uglavnom je u njihovoj filozofiji. Fizioterapeuti su sastavni dio zdravstvenog sustava, rade u bolnicama, lječilištima, toplicama ili imaju vlastite ordinacije. Ne koriste lijekove nego tretmane rukama, vježbe i elektroterapiju. Stručnjaci su u svom području i u raznim slučajevima surađuju s osteopatima. U posljednje se vrijeme sve više okreću holističkom pristupu zdravlju i postupanju s pacijentima.

Različite tehnike osteopatije uspješno se primjenjuju pri liječenju:

• bolova, stresa, nekih neuroloških bolesti (cerebralna paraliza, multipla skleroza, Parkinsonova bolest, stanja nakon moždanog udara, neuralgija);
• sportskih ozljeda (istegnuća, iščašenja, ruptura mekih tkiva, teniski lakat);
• ozljeda uzrokovanih traumama (trzajna ozljeda vratne kralježnice, potres mozga, nagnječenja);
• tegoba koje se javljaju tijekom trudnoće;
• raznih poremećaja u dječjoj dobi;
• u liječenju bolesti zubi i čeljusti (zubobolja, deformacije i bolovi u čeljusti);
• unutarnjih organa (crijeva, jetra, srce, pluća) i glave (glavobolja, migrena, upala sinusa, vrtoglavica, šumovi u ušima, teškoće s vidom);
• akutnih i kroničnih bolesti sustava za pokretanje (bolni sindrom kralježnice, skolioza), organa s unutarnjim izlučivanjem (hormonalni poremećaji);
• teškoća s disanjem, gutanjem, bolesti nosa, hiperaktivnosti, teškoća u ponašanju i učenju, liječenju trudnica, beba i djece.

Kontraindikacije su u osteopatiji poznate kao znakovi i simptomi koje osteopat dobiva pri prvom pregledu i u skladu s njima određuje je li pacijentu indicirana terapija. Kako je tehnika neagresivna, kontraindikacija je vrlo malo.

Osteopat odlično vlada znanjima iz anatomije, fiziologije i patologije organizma, samostalan je, radi po principima osteopatije i djeluje na fizičko, psihičko i emocionalno stanje pacijenta. Zato osteopatiju preporučuju mnogi liječnici za uklanjanje kako jednostavnijih tako složenijih zdravstvenih problema.