Život praćen alergijom
Uz lokalne simptome ograničene na određeni dio tijela, alergijska reakcija može biti raširena po cijelom tijelu i uzrokovati ozbiljne zdravstvene probleme
Ako želimo govoriti o zdravstvenom problemu koji ima itekako važnu ulogu u današnjoj populaciji, onda su to prije svega alergije, koje spadaju među najčešće zdravstvene tegobe modernog svijeta. Taj problem svakim je danom sve više u porastu, što ne čudi ako uzmemo u obzir da se, prema nekim podacima, dnevno u svijetu stvara na tisuće novih proizvoda koji u sebi sadrže nove kombinacije materijala i kemijskih spojeva. Kad se tome pridoda hrana s brojnim dodacima (boja, pesticida, konzervansa, umjetnih okusa i mirisa, kortikosteroida, antibiotika) i genetski modificirana hrana, jasno nam je da je organizam u potpunosti "zbunjen" i ne čudi što reagira alergijskim reakcijama.
Poremećaj imunosnog sustava
Alergije je početkom 20. stoljeća prvi uočio i liječio bečki liječnik Clemens von Pirquet, koji je kod nekih pacijenata uočio reakcije na određene podražaje iz okoline, kao što su prašina, pelud i hrana. Svima je poznata uloga imunosnog sustava u obrani od različitih mikroorganizama i bolesti.
Međutim, imunosni sustav osobe koja boluje od alergije, ili pak više njih, kao prijetnju registrira neke potpuno bezopasne tvari iz okoliša, s kojima se inače svakodnevno susreće, i na njih reagira stvarajući antitijela (imunoglobin E), koja "hvataju" alergene i pokreću alergijsku reakciju. Tvari koje u organizmu dovode do takve reakcije nazivamo antigenima ili alergenima.
Kako prepoznati patite li od alergije
Alergijske reakcije mogu varirati od lakših do izrazito teških, te biti lokalizirane ili se manifestirati sistemski. Tada govorimo o anafilaksiji. Lokalni simptomi najčešće se manifestiraju na mjestima kao što su nos, oči, uši, grlo i koža, a anafilaksija je puno opasnija, jer se očituje u relativno kratkom vremenu nakon kontakta s alergenom i može dovesti do smrtnog ishoda.
Katkad nije jednostavno prepoznati alergiju, i to uglavnom zbog činjenice da neke alergijske reakcije podsjećaju na običnu prehladu. Ipak, postoje detalji po kojima se hunjavica i alergija itekako razlikuju. Simptomi koji povezuju prehladu i alergiju su suženje očiju, curenje iz nosa, kihanje i začepljen nos. No, razlikuje ih povišena temperatura i kašalj, koji se javljaju kod prehlade, odnosno jak svrbež koji je karakterističan u slučaju alergija. Ako se simptomi pojavljuju svake godine, nestaju nakon promjene okruženja i traju dulje od dva do tri tjedna, tada je vrijeme da se posavjetujete sa stručnjakom i obavite alergo-test.
Najčešći simptomi alergije javljaju se u gornjim i donjim dišnim putovima. Kad su posrijedi gornji dišni putovi, riječ je o rinitisu, koji se manifestira kao začepljenost, curenje i svrbež nosa te intenzivno kihanje, uz koje se javlja i očna reakcija (svrbež i suženje). U donjim dišnim putovima razvija se astma, a simptomi su suhi kašalj, otežano disanje uz "zviždanje" u bronhima i plućima, ali i naglašeno produljen izdisaj te povremeno gušenje. Dišni putovi najčešće su pogođeni kod peludne groznice. No, kako se, ovisno o vrsti alergena, alergije mogu manifestirati i na drugim dijelovima tijela, moguće su i tegobe s probavnim sustavom, slabost i nesvjestica, otekline i nadraženost kože...
Uz lokalne simptome ograničene na određeni dio tijela (npr. crvenilo i svrbež na ruci nakon milovanja psa ili reakcija na mjestu pčelinjeg uboda), alergijska reakcija može biti raširena po cijelom tijelu i uzrokovati ozbiljne zdravstvene probleme. Anafilaksija je najteža alergijska reakcija, kod koje imunološki spojevi mogu uzrokovati teške kožne simptome (osip i otekline), zatim teške probleme s disanjem (oticanje grla, suženje dišnih putova i teško disanje), ali i širenje krvnih žila, što dovodi do naglog pada krvnog tlaka i šoka. Anafilaksija je po život opasno medicinsko stanje koje zahtijeva neodgodivu hospitalizaciju. Posebno teške posljedice mogu biti u slučaju alergije na lijekove.
Na što sve možemo biti alergični
Uzroci alergija - alergeni - vrlo su raznoliki: neki od njih prenose se zrakom poput peludi, drugi se u tijelo unose hranom, neki se kriju u insektima čiji ubod u slučaju jake reakcije može biti vrlo opasan, a tek sunčeve zrake... Međutim, alergeni ne moraju nužno biti tvari iz prirode nego i djelo ljudskih ruku, što se prije svega odnosi na lijekove, konzervanse i metale. Najčešći alergeni, s kojima se svakodnevno susrećemo, su pelud drveća i trava (najraširenija je ambrozija), hrana (kikiriki, jaja, mlijeko, gluten, soja, itd.), sunce, životinjska dlaka (prije svega pseća i mačja), grinje, gljivice, penicilin, konzervansi i aditivi, pesticidi, brojni metali, itd.
Nutritivna alergija
To je neprimjerena imunološka reakcija organizma na pojedine namirnice, odnosno njihove komponente. Iako ovu vrstu alergije može uzrokovati izrazito velik broj namirnica, najčešća je alergija na mlijeko, različite orašaste plodove (kikiriki, badem, lješnjak), morske plodove (ribe, rakovi, školjke), jaja, soju te voće i povrće. Kemijski spojevi u hrani koji utječu na pojavu alergije su šećeri i masti te razni proteini iz voća. Uz ove prirodne sastojke hrane, u današnjem industrijskom društvu alergiju na hranu uzrokuju i različiti konzervansi i aditivi. Treba napomenuti kako su brojna istraživanja provedena posljednjih godina pokazala i štetan učinak genetski modificirane hrane, koja ima povećan broj alergena i može izazvati jaku alergijsku reakciju. Problem prepoznavanja ovog oblika alergije je u činjenici da se alergijska reakcija na hranu može javiti bilo kad, pa i nakon što osoba godinama bez ikakvih zdravstvenih problema konzumira određenu namirnicu. Simptomi su manje-više uobičajeni i manifestiraju se na koži, ili kao peckanje i neugoda u ustima i grlu, a moguće su i tegobe s probavom, poput mučnine i proljeva. Iako su reakcije najčešće blage, uvijek postoji mogućnost pojave anafilaktičkog šoka. Dobro istražen oblik nutritivne alergije je alergija na mlijeko. Otkriveno je kako postoji trenutačan oblik alergije koji se javlja odmah nakon konzumacije mlijeka i lako ga je detektirati, te tzv. odgođeni oblik, koji katkad ostane neotkriven i može uzrokovati kronične tegobe. Alergiju najčešće uzrokuju proteini kravljeg mlijeka, s tim da se katkad pripisuju i laktozi (mliječni šećer). Alergija na mlijeko najčešće se javlja kod dojenčadi i djece do druge godine starosti, ali više od 80 posto djece s ovim oblikom preosjetljivosti, na sreću, na kraju prestaje biti alergično i može dalje u životu piti kravlje mlijeko bez ikakva straha. Unatoč činjenici da alergija na mlijeko kod odraslih nije dovoljno istražena, postoje određene sumnje da mliječni proteini (najmanje njih 30 koji mogu potaknuti reakciju) izazivaju tegobe i kod odraslih osoba.
Alergija na sunce
Za razliku od ostalih oblika alergija, u slučaju alergije na sunce osoba ne reagira na točno određeni alergen (kao što je to pelud ili neki kemijski spoj), nego nakon sunčanja uslijedi jača imunološka reakcija u koži koje se manifestira u vidu osipa, plikova i slično. Simptomi se razvijaju u kratkom vremenu nakon izlaganja ultraljubičastim zrakama, i mogu trajati po nekoliko dana ili tjedana. Iako zbog klimatskih promjena i globalnog zatopljenja sve više osoba pati od preosjetljivosti na sunce, ovaj vid alergije rijetko se dijagnosticira, i to uglavnom zbog činjenice da većina ljudi simptome uopće ne prepoznaje kao alergijske nego smatra da su to samo opekline od sunca.
Peludna alergija
S proljećem se budi priroda i počinje festival života koji mnoge oduševljava i podsjeća na činjenicu kako je i ljeto vrlo blizu. Ipak, neki proljeće doživljavaju samo kroz cvjetanje biljaka, pelud u zraku i nepodnošljive alergijske simptome. Živjeti nekoliko mjeseci godišnje s alergijom na pelud velik je izazov. Čekati kišna razdoblja usred proljeća kako bi se pročistio zrak, izbjegavati izlaske ujutro, bježati iz zadimljenih prostora (jer nadražaj dišnog sustava pogoršava alergijsku reakciju), provoditi dane u četiri zida... nije uvijek zabavno. Reakcija na pelud zapravo je standard prema kojem većina ljudi doživljava alergijsku reakciju: hunjavica, žestoko kihanje, curenje i svrbež nosa, suzne i natečene oči. Kod određenog broja osoba razvijaju se i ozbiljni zdravstveni problemi - astma i bronhitis - koji su dovoljan razlog da se alergija na pelud shvati ozbiljno. Osobama osjetljivima na pelud najviše problema stvara cvjetanje ambrozije. Ta je biljka inače rijetka u Europi, a pretpostavlja se kako je na naš kontinent uvezena zajedno sa žitom iz Sjedinjenih Američkih Država. Kod nas raste u Panoniji i rijetkim mjestima na Jadranu. S obzirom na to da je ambrozija vrlo izdržljiva biljka koja se brzo širi i osvaja okoliš pred sobom, napori usmjereni ne njezino uklanjanje mogu se usporediti s pravim ratom.
Uzroci alergija - alergeni - vrlo su raznoliki: neki od njih prenose se zrakom poput peludi, drugi se u tijelo unose hranom, neki se kriju u insektima čiji ubod u slučaju jake reakcije može biti vrlo opasan, a tek sunčeve zrake...
Otkrivanje i liječenje
Nekoliko je različitih testova za dijagnostiku alergija. Najčešće se koriste kožni, provokacijski te različiti krvni testovi. Već godinama postoji BICOM alergo-test, biorezonantna metoda koja se temelji na kvantnoj medicini. Tom metodom možemo lakše utvrditi na što je sve osoba alergična jer ne koristi kontaktno testiranje, što teoretski omogućuje utvrđivanje alergije na bilo koju supstanciju, bakterije, viruse i gljivice. Alergo-test obuhvaća testiranje iz kapi krvi uzete iz prsta. Standardni program obuhvaća mogućnost otkrivanja 250 alergena, no moguće je i dodatno testiranje na alergene koji nisu u standardnom setu ili su eventualno vezani uz profesiju (npr. moguća alergija na cement ili gips kod građevinara, itd.).
Osim standardnog alergo-testa, BICOM obuhvaća i kompletno testiranje funkcionalnog stanja organizma, pomoću kojeg se provode mjerenja određenih točaka na tijelu. Nakon što se dobiju početne vrijednosti stanja organizma, može se započeti s biorezonantnom terapijom i desenzibilizacijom na dokazane alergene. BICOM biorezonantna terapija moderni je postupak liječenja alergija koji je razvijen u Njemačkoj i čiji dosadašnji rezultati upućuju na uspješnost do 87 posto, uz daljnji rast. Upravo je to razlog što se ova vrsta alergo-testa sve više uključuje u rješavanje problema alergija.
S obzirom na to da klasični lijek protiv alergije ne postoji, uobičajeno je govoriti o terapijskoj strategiji kojoj je cilj ublažiti reakciju na alergen, odnosno simptome, a razlikuje se ovisno o vrsti inkriminirajućeg alergena. U svakom slučaju, alergen treba nastojati izbjegavati u najvećoj mogućoj mjeri, a kad se simptomi i pojave, tretirati ih prema naputku liječnika. S obzirom na to da današnje medicinske metode koje se koriste u terapiji alergijskih reakcija nisu u mogućnosti na odgovarajući način odgovoriti na sve izazove, brojni znanstvenici i dalje rade na otkrivanju učinkovita načina liječenja alergija.