Bolest mijenja potrebu za inzulinom

U djece oboljele od šećerne bolesti tipa 1 (ŠB1) oprez i povećan nadzor potrebni su tijekom akutnih, infektivnih bolesti, osobito ako su praćene temperaturom. Tada raste razina takozvanih stresnih hormona, prije svega kortizola i glukagona, zbog čega će se povisiti razina šećera u krvi, a time i potreba za inzulinom. Istodobno, dijete je slabijeg apetita i manje jede, a aktivnosti su smanjene jer dio vremena provodi u postelji. Upravo zbog djelovanja stresnih hormona, unatoč manjem unosu hrane, dozu inzulina nije potrebno smanjiti. Jedini izuzetak su povraćanje i proljev.

U postupku liječenja važno je utvrditi i liječiti osnovnu bolest, prema potrebi i antibioticima, uz simptomatsku terapiju lijekovima za snižavanje temperature (paracetamol, ibuprofen), dovoljan unos tekućine i boravak u kući. Uz primjenu inzulina, prehranom se mora osigurati i unos ugljikohidrata. Čak i kad nema potrebe za jelom, unos ugljikohidrata održava se hranom koju dijete voli, primjerice voćem ili sladoledom.

Primjena inzulina nastavlja se dotadašnjom dozom, a razinu šećera treba provjeravati prije svakog obroka i dozu inzulina prilagoditi trenutačnim vrijednostima: ako je >10 mmol/l, dozu inzulina treba povećati u skladu s čimbenikom inzulinske osjetljivosti (100 odnosno 80 podijeljeno s ukupnom dnevnom dozom inzulina ako se koristi brzodjelujući inzulinski analog, odnosno kratkodjelujući humani inzulin). Dobiveni broj, primjerice pet, označava razinu šećera u krvi sniženu jednom jedinicom inzulina. Ako ne postoji praksa korištenja tog pravila, može poslužiti i sljedeći primjer: ako se koristi manje od tri jedinice inzulina za obrok, dozu treba povisiti za 0,5 jedinica, uz četiri do 10 jedinica dozu valja povisiti za jednu jedinicu, a uz više od 10 jedinica povisuje se za dvije jedinice. Povišena razina šećera u krvi dva sata iza obroka može zahtijevati dodatnu dozu inzulina po istim pravilima.

Uz temperaturu iznad 38°C dnevna doza inzulina porast će otprilike 25 posto, a ako je temperatura iznad 39°C i do 50 posto.

Korisno je voditi bilješke o postupcima: koje su bile vrijednosti šećera i ketona te koje su se doze inzulina primjenjivale uz pojedinu količinu i vrstu namirnica ili tekućine. Ako postoje nedoumice o tome što činiti ili je li to što se čini ispravno, treba se savjetovati s članovima dijabetološkog tima. Kad se stanje bolesti ponovi, zabilješke mogu poslužiti kao podsjetnik kako postupiti te kako popraviti vrijednosti šećera tijekom bolesti, jer dobra kontrola šećera olakšat će borbu organizma s bolešću.

Mučnina i povraćanje simptomi su mnogih bolesti i stanja, posebno u djece. No, u djece sa šećernom bolesti tipa 1 mogu biti i znak nedostatka inzulina, odnosno dijabetičke ketoacidoze. Zato je u svakom stanju s mučninom i povraćanjem važno provjeriti razinu šećera i ketona u krvi ili mokraći. Ako je razina šećera visoka, a ketoni prisutni, loše osjećanje vrlo vjerojatno znak je nedostatka inzulina. Unatoč standardnoj dozi primijenjenog inzulina, ona ne mora biti dovoljna zbog infektivnog procesa. Dakle, unatoč nedostatku apetita, važno je nastaviti s primjenom inzulina.

Uz primjenu inzulina, prehranom se mora osigurati i unos ugljikohidrata. Čak i kad nema potrebe za jelom, unos ugljikohidrata održava se hranom koju dijete voli, primjerice voćem ili sladoledom

Ako je razina šećera uredna, odnosno niska, vrlo je vjerojatno da su osjećaj mučnine i povraćanje posljedica bolesti koja se razvila. No, ketoni ipak mogu biti prisutni u krvi ili mokraći, kao znak nedostatka hrane (ugljikohidrata) koja je zbog lošeg osjećanja i gubitka apetita izostavljena, a povišena razina pridonijet će osjećaju mučnine. Stoga je i u bolesti važno uzimati šećere/ugljikohidrate kako bi organizam dobio hranu, spriječilo se stvaranje ketona i smanjio rizik od hipoglikemije.

Mučnina će se pogoršati uzimanjem više tekućine odjednom, pa je potrebno uzeti dva do tri gutljaja tekućine svakih 15 minuta. Neka dijete uzme neki slatki napitak kako bi se održao unos tekućine i ugljikohidrata. Napitak treba sadržavati šećer, a ne zaslađivač. Pogodni su čaj sa šećerom, sok ili sladoled. Ako je uzeta dovoljna količina šećera, kako bi se izbjegla dehidracija dodatna količina tekućine može biti u obliku vode ili nezaslađenog čaja, posebno ako je temperatura povišena. Mogu se koristiti i otopine za rehidraciju koje sadrže ugljikohidrate i elektrolite, mineralna voda ili čaj. Sve to pomoći će da se vrijednosti šećera i elektrolita održe stabilnima.

Ako dijete povraća i ne može održati unos tekućine, treba kontaktirati dijabetološki tim koji će dati daljnje upute. Vjerojatno će dijete trebati hospitalizaciju radi nadoknade tekućine i održavanja razine šećera u krvi.

Infekcija je to probavnog sustava, obično praćena povraćanjem i proljevom. S obzirom na to da pritom malo hrane ostane u probavnom sustavu, osnovni je problem rizik od hipoglikemije, zbog čega je potrebno sniziti dozu inzulina koja se inače primjenjuje. To je i razlog zašto su gastroeteritis i trovanje hranom iznimke od pravila da uz bolest uvijek moramo povećati dozu inzulina u odnosu na onu koju svakodnevno primjenjujemo. Smanjena potreba za inzulinom trajat će neko vrijeme, tjedan do dva, ali i nakon prestanka proljeva, zato što snižena razina šećera povisuje osjetljivost na inzulin. Polagano pražnjenje želuca uz gastroenteritis pridonosi niskim vrijednostima šećera. Kako bi se izbjegle hipoglikemije, treba sniziti dnevnu dozu inzulina 25 do 50 posto.

Ne smije se zaboraviti uzimati puno zaslađene tekućine, ali u malim ponavljanim količinama, tako dugo dok se osjećaju mučnina i nagon na povraćanje. Kad taj osjećaj prestane, može se započeti s uzimanjem normalne hrane. Iako se više ne inzistira na dijetalnim preporukama, djetetu će više odgovarati lagana, nemasna i nezačinjena hrana. Važno je hranom unijeti dovoljno kalorija, ugljikohidrata, elektrolita i soli. Jedini izuzetak su mlijeko i mliječni proizvodi. Njih je potrebno izbjegavati u prehrani tjedan do dva nakon gastroenteritisa, posebno kod manje djece. Primjena probiotika može olakšati i skratiti tegobe.

Važno je ponoviti da mučnina i povraćanje mogu biti znak manjka inzulina, što je potrebno liječiti povećanom količinom inzulina. Stoga, ako se dijete osjeća loše, ima mučninu i/ili nagon na povraćanje, svakako provjerite razinu šećera i ketona u krvi ili mokraći. Ako nedostaje inzulina, šećer će biti visok, a ketoni pozitivni, odnosno visoki. U tom slučaju, dodatna doza brzodjelujućeg inzulina je nužna kako bi se spriječio razvoj dijabetičke ketoacidoze. Ako niste sigurni u interpretaciju rezultata i postupak, kontaktirajte članove svog dijabetološkog tima.

Lijekovi koji sadrže šećer mogu povisiti razinu šećera u krvi. Međutim, količina šećera koja se nalazi u takvim lijekovima, a obično je riječ o sirupima, nije tolika da može znatno narušiti stabilnost glikemije. Ako se lijek uzima uz obrok, dodatnih pet grama šećera neće drastično utjecati na vrijednost šećera iza obroka. No, ako se to ipak događa, može se povećati doza inzulina prije obroka, u skladu s pravilom o omjeru ugljikohidrata i inzulina ili na 10 g ugljikohidrata dodati 0,5-1 jedinica inzulina.

Neki lijekovi mogu povisiti razinu šećera u krvi, a da ne sadrže ugljikohidrate. Tako liječenje hidrokortizonom ili drugim kortikosteroidima (prednizon, deksametazon) uzrokuje značajan porast razine šećera u krvi, često i više od 20 mmol/l. To se može dogoditi i nakon samo jedne doze kortikosteroida za liječenje, primjerice, astme. Zato, ako se oni koriste tijekom nekoliko dana ili dulje, dozu inzulina treba znatno povećati. Ukupna dnevna doza inzulina često treba biti udvostručena, s tim da treba povećati bazalni, ali i bolusni inzulin. Inhalirajući kortikosteroidi imaju znatno manji učinak na razinu šećera jer samo mala količina u plućima prelazi u krv. Stoga je potrebno primijeniti najnižu dozu koja će biti učinkovita u liječenju astme. Dozu održavanja kortikosteroida najbolje je primijeniti navečer, čemu se može prilagoditi doza dugodjelujućeg inzulina koja će poništiti učinak kortikosteroida na razinu šećera. Uz akutno pogoršanje astme, kombinacija prednizona i beta-simpatomimetika, kao što je salbutamol, znatno povisuje razinu šećera, čemu treba prilagoditi inzulinsku dozu.

U djece oboljele od šećerne bolesti tipa 1 nema ograničenja za cijepljenje ili primjenu imunoglobulina. Cijepljenje treba provoditi prema kalendaru cijepljenja za dječju populaciju, jer svaka bolest izaziva dodatne teškoće vezane uz kontrolu glikemije.