Vitamin D - zaštitnik naših kostiju

Hrana i zdravlje / Hranjive tvari Mirjana Lovrić nutricionistica

Čak oko 50 ljudi starije životne dobi pati od deficita vitamina D, a deficit nije rijetka pojava ni u ljudi mlađe dobi

Vitamin D otkriven je tek dvadesetih godina prošlog stoljeća, a godine 1922. dobio je naziv vitamin D. Ubrzo nakon toga, 1925. godine, otkriveno je da se može proizvoditi u koži pomoću ultraljubičastih zraka.

Vitamin D regulira apsorpciju kalcija i mineralizaciju i demineralizaciju kostiju, dakle neophodan je za njihovo zdravlje i čvrstoću. No, ima i druge važne funkcije - npr. regulira lučenje inzulina i diferencijaciju stanica pa je zato neophodan u liječenju dijabetesa i mnogih autoimunih bolesti.

Vitamin D jedini je vitamin kojeg organizam može sam proizvoditi pod utjecajem sunčevih ultraljubičastih zraka. Zajedno s vitaminima A, E i K pripada vitaminima topivim u mastima. Dva glavna oblika vitamina D su kolekalciferol i ergokalciferol. Kolekalciferol je oblik koji se prirodno proizvodi u koži pod utjecajem ultraljubičastih zraka iz derivata kolesterola. Nalazimo ga u uljima riblje jetre i drugim životinjskim mastima pa se može u tijelo unositi i hranom. Drugi oblik vitamina D, ergokalciferol ili vitamin D2, također se može hranom unositi u organizam. Taj se oblik proizvodi pomoću sunčevog svjetla iz ergosterola u nekim biljkama, osobito gljivama i kvascu. Osobito se upotrebljava u obogaćivanju hrane vitaminom D (npr. mlijeko i margarin). Bilo da ga unosimo u organizam hranom ili stvaramo sunčanjem, vitamin D se u tijelu transformira u oblik steroidnog hormona koji je zapravo aktivni oblik ovog vitamina. Zbog toga je u mnogim farmakološkim udžbenicima vitamin D svrstan u skupinu hormona.

Utjecaj na (ne)ravnotežu kalcija

Glavna zadaća vitamina D, odnosno njegovog glavnog metabolita 1,25 hidroksivitamina D (kalcitriola), je da zajedno s druga dva hormona, kalcitoninom i paratiroidnim hormonom, održava homeostazu kalcija u tijelu. I kalcij i fosfor su minerali neobično važni za normalan rad tijela tako da bez njih uopće ne bismo mogli živjeti.

Čovjek težak oko 70 kilograma sadrži oko 1,2 kg kalcija. Otprilike 95 posto tjelesnog kalcija spremljeno je u kostima. No, kalcij u kostima nije neophodan za život, ali zato jest kalcij u membranama stanica i nekim drugim funkcijama kao što je zgrušavanje krvi. Zbog toga, ako u prehrani nema dovoljno kalcija i nedovoljno ga se unosi u organizam, tijelo će uzimati kalcij iz kostiju. Tako dolazi do osteomalacije i osteoporoze u odraslih ljudi te rahitisa u djece, tipičnih manifestacija deficita vitamina D. Vitamin D ima zadaću kontrolirati koliko će se kalcija apsorbirati iz hrane, koliko će se ugrađivati ili oslobađati iz kostiju itd. Ako u tijelu ima dovoljno kalcija, manje će se apsorbirati i obratno, ako ga je premalo više će se apsorbirati, naravno, ako ga u hrani ima dovoljno. Ako ga u hrani nema dovoljno, više će se oslobađati iz kostiju i to na račun njihova zdravlja.

Rahitis je bolest tipična za nedostatak vitamina D u dječjoj dobi je rahitis. U djece koja boluju od rahitisa kosti su mekane zbog nedostatka kalcija i fosfora u njima, a u isto vrijeme je povećano opterećenje kostura zbog rasta i razvoja kao i pokreta tijela. Zbog toga nastaju deformacije kostiju, osobito kostiju pod opterećenjem. Klasični simptomi rahitisa u djece su iskrivljene noge, izbočena koljena, iskrivljena kralježnica te deformacija zdjelice i grudnog koša. Neki dijelovi kostiju, osobito koljena i zglobovi nogu i šaka, mogu biti uvećani. Kako kosti u djece još rastu i razvijaju se, može doći do poremećaja u okoštavanju koji nisu prisutni kod osteomalacije u odraslih ljudi. Nedostatak kalcija i fosfora može također uzrokovati nedovoljno stvaranje zubne cakline i dentina u djece pa prema tome i kasnije propadanje zuba. U djece mlađe od 6 mjeseci može doći i do konvulzija i tetanusa (grčenja). Tetanus u slučaju osteomalacije u odraslih nije čest.

Osteoporoza je bolest koja nastaje zbog demineralizacije i slabe gustoće kostiju, a osobito je česta pojava u ljudi starije životne dobi. U toj dobi je prilično čest i deficit vitamina D. Procjenjuje se da je svaki drugi čovjek starije životne dobi deficitaran u ovom važnom vitaminu. Rezultati mnogih istraživanja jasno pokazuju da u slučaju osteoporoze uzimanje oko 1000 mg kalcija i oko 500 - 700 IJ vitamina D na dan može ne samo spriječiti daljnji gubitak koštane mase nego je i popraviti.

Druge važne funkcije

Novija istraživanja pokazuju da vitamin D osim održavanja homeostaze kalcija ima još neke važne zadaće u tijelu. Na primjer, oblik vitamina D kalcitriol potreban je za normalno lučenje inzulina. Čini se da ovaj oblik utječe na beta-stanice gušterače koje proizvode inzulin. Ljudi deficitarni u vitaminu D pokazuju poremećaje u sekreciji inzulina čak i kada je razina kalcija u tijelu sasvim normalna.

Dalje se uvidjelo da kalcitriol ima utjecaja i na rast i diferencijaciju stanica kože i nekih leukocita, stanica važnih za imunitet tijela, osobito makrofaga. Zbog toga se vitamin D primjenjuje i u liječenju nekih oblika raka. Pokazalo se da je djelotvoran u sprječavanju metastaziranja nekih oblika raka pluća te da sprječava razvoj raka prostate. Dobar status vitamina D je obrnuto proporcionalno povezan s rakom dojke i debelog crijeva.

Rezultati istraživanja pokazuju da je kalcitriol djelotvoran u sprječavanju i liječenju nekih autoimunih bolesti kao što su šećerna bolest, multipla skleroza i reumatoidni artritis.

Novije studije pokazuju da je vitamin D djelotvorniji u liječenju reakcija odbacivanja transplantiranih organa od ciklosporina, lijeka koji se konvencionalno najčešće za to rabi te da ima manje nuspojava nego ciklosporin.

Svaki dan, ljeti i zimi

Najmanje dnevne potrebe za vitaminom D tek su nedavno službeno točno postavljene. Naime, smatralo se da deficit nije čest jer se proizvodi u koži pod utjecajem sunčevih zraka, što je netočno. Rezultati nekih istraživanja jasno pokazuju da deficit vitamina D nije rijetka pojava. Kao što je spomenuto, procjenjuje se da čak oko 50 posto ljudi starije životne dobi pati od njegovog deficita.

Trenutno se smatra da je dnevna potreba za vitaminom D oko 400 IJ na dan. Kako je vitamin D neophodan za normalan rast i razvoj djece, smatra se i preporučuje da djeca do šest godina trebaju primati najmanje 400 IJ vitamina D na dan, nakon čega je najmanja doza za sprječavanje deficita oko 200 IJ na dan. Ljudima između 50. i 70. godine života preporučuje se uzimati najmanje 400 IJ na dan, a onima starijim od 70 godina najmanje 600 IJ na dan.

I u slučaju vitamina D postoje mnogi čimbenici koji utječu na dnevne potrebe. Svakako najvažniji je količina dnevnog izlaganja sunčevu svjetlu. Na primjer, procijenjeno je da se ljeti u SAD-u u jednom četvornom centimetru kože koja se izlaže suncu svaki sat proizvede 6 IJ vitamina D. Također se procjenjuje da po zimi koža stvara 75 posto manje vitamina D nego ljeti. Izlaganjem lica suncu zimi proizvede se oko 200 IJ vitamina D u dva sata. Na višim nadmorskim visinama za isti učinak potrebno je više izlaganja suncu. Uporaba krema i ulja za sunčanje sa SPF faktorom 8 i višim smanjuje proizvodnju vitamina D u koži za čak 95 posto.

Količina vitamina D koju moramo dnevno unijeti u organizam ovisi i o količini kalcija i fosfora koju na dan unesemo te o apsorpciji u tijelu, životnoj dobi, spolu, pigmentaciji kože i nekim drugim čimbenicima kao što su zdravlje organa u kojima se ovaj vitamin apsorbira i transformira u svoj aktivni oblik (tanko crijevo, jetra, bubrezi i dr.).

Toksičnost u velikim dozama

Za razliku od velike većine vitamina, ako se uzima dulje vrijeme u vrlo velikim dozama, vitamin D može proizvesti toksične nuspojave. Simptomi trovanja su gubitak apetita, anoreksija, mučnina, povraćanje, žeđ, poliurija, slabost u mišićima, bolovi u zglobovima, nedostatak orijentacije, konfuznost, povećanje razine kalcija u tijelu (hiperkalcemija), povećanje kalcija u mokraći i sl. U kasnijim stadijima trovanja mogu nastati puno teži poremećaji koji se ne mogu lako ispraviti. Među takve poremećaje prvenstveno spada nepovratno gomilanje kalcija u srcu (kalcifikacija srca), plućima, bubrezima i drugim organima, što može uzrokovati i smrt. Zato trebamo paziti da ne pretjeramo s konzumiranjem ovog vitamina, ali ni bezrazložno se bojati konzumiranja. Procijenjeno je da je najmanja toksična doza vitamina D za većinu odraslih ljudi oko 40.000 IJ na dan, a za djecu 1000 - 2000 IJ.

Većinom u hrani životinjskog podrijetla

Vitamin D većinom je prisutan samo u hrani životinjskog podrijetla i to u prilično malim količinama. Najbogatiji izvori su razna ulja riblje jetre kao ulje jetre bakalara i sleđa. I slatkovodna riba sadrži dosta vitamina D. Nalazi se i u masnijim mliječnim proizvodima, ali ni tamo ga nema mnogo. Zbog toga se u mnogim zemljama većina mliječnih proizvoda umjetno obogaćuje vitaminom D. U mlijeko se obično dodaje 400 IJ vitamina D na svaki četvrt litre, a u margarin 4000 IJ po kilogramu. Obrano mlijeko ne sadrži gotovo ništa vitamina D ukoliko ga se njime umjetno ne obogati.

Vitamin D jedan je od najstabilnijih vitamina. Otporan je na visoke temperature i nije topiv u vodi pa se ne gubi prilikom pripremanja hrane u vodi i kuhanja. Vrlo je otporan na sušenje i dimljenje ribe, pasterizaciju i sterilizaciju mlijeka te sušenje jaja. Stabilan je u kiselim i lužnatim sredinama. Nestabilan je jedino prema svjetlu i kisiku te obično oksidira ako se drži na zraku duže od 24 sata. Pri sušenju mlijeka može se izgubiti 25 - 35 posto vitamina D, ali mlijeko se ionako obično obogaćuje ovim vitaminom.

Najbogatiji izvori vitamina D (prosječne vrijednosti u IJ na svakih 100 g hrane) :
 

Izvor

Vrijednost

ulje jetre sleđa

140.000

ulje jetre bakalara

10.000

sardine (konzervirane)

1500

losos (konzerviran)

220 - 440

sleđ (konzerviran)

330

račići

150

skuša

120

bakalar

85

pileća jetra (prijesna)

50 - 65

vrhnje

50

goveđa jetra (prijesna)

8 - 40

maslac

35

žumanjak jajeta

25

janjeća jetra (prijesna)

20

goveđi odrezak

13

sir

12

kukuruzno ulje

9

mlijeko (kravlje)

0,3 - 4

mlijeko (ljudsko)

0 - 10

špinat, kupus

0,2

Datum objave članka: 1. 8. 2003.