Dijabetičko stopalo - jedino i samo prevencija

Šećerna bolest (diabetes mellitus) pojavljuje se u gotovo svakoj životnoj dobi. Kod djece je poznata kao juvenilni dijabetes (diabetes mellitus tipa 1), a u kasnijoj životnoj dobi javlja se u vidu staračkog dijabetesa (diabetes mellitus tipa 2). Statistički podaci za Hrvatsku pokazuju da šest posto naše populacije boluje od dijabetesa, s tendencijom porasta broja oboljelih.

Situacija je alarmantna i u svjetskim razmjerima. U svijetu danas živi više od 250 milijuna osoba sa šećernom bolešću. Uzimajući u obzir trendove, bez koordinirana djelovanja u borbi protiv ove bolesti, tijekom sljedećih 20 godina očekuje se porast oboljelih na više od 380 milijuna, navodi se na internetskim stranicama diabetes.hr.

Bez obzira na dob u kojoj se bolest pojavi, prateće komplikacije mogu biti pogubne po život. Jedna od njih je i dijabetičko stopalo, čiji su razvojni smjerovi vrlo složeni. U podlozi nastanka takve kronične rane nalaze se neuropatija (oštećenje perifernih živaca), angiopatija (bolest krvnih žila), ograničena pokretljivosti zglobova, narušen osjećaj ravnoteže i koordinacije pokreta, te smanjen osjet i percepcija boli.

S obzirom na smanjenu osjetljivost oboljelih na različite podražaje, kod njih su učestale manje traumatske ozljede, koje se mogu zakomplicirati ako se ne uoče na vrijeme i ne tretiraju stručno i na pravi način. Zbog poremećaja imunosnog sustava, uz već spomenuta oštećenja krvožilnog sustava, rane otežano zacjeljuju i veća je mogućnost razvoja teških bakterijskih infekcija vezivnog tkiva, mišića i kostiju, što u najtežim slučajevima može dovesti do razvoja gangrene, a u konačnici i do gubitka stopala, a katkad i cijele noge.

Jedan od dodatnih čimbenika koji doprinosi oštećenju krvnih žila je pušenje, koje posebice pogađa sitne krvne žile u nogama i stopalima, zbog čega je otežana opskrba tkiva na periferiji hranjivim tvarima i kisikom. To je razlog zašto i manje ranice teško zacjeljuju i pod većim su rizikom za razvoj infekcije.

Rane infekcije najčešće su uzrokovane jednom vrstom bakterija, a uznapredovale s nekoliko vrsta bakterija. Klinički znakovi infekcije, kao što su povišena sedimentacija, povišene vrijednosti bijelih krvnih stanica i groznica, ne moraju se pojaviti sve dok infekcija ne uznapreduje.

Posljedice šećerne bolesti mogu se spriječiti ili njihova pojava odgoditi ako se bolest drži pod strogim nadzorom. Neki od načina praćenja su redovita kontrola razine glukoze u krvi, samopregled tijela i uočavanje manjih oštećenja i svih drugih promjena na vrijeme. U slučaju da oboljeli uoči bilo kakvu promjenu na koži udova, poput žulja, kurjeg oka, ranice, otekline i slično, treba odmah posjetiti liječnika, a ne samostalno tretirati oštećeno mjesto.

Uz to, iznimno je važno održavati svakodnevnu higijenu nogu pranjem u vodi temperature tijela, s tim da posebno treba paziti da se koža dobro osuši nježnim tapkanjem ručnikom da ne ostane vlažna. Poseban oprez potreban je prilikom podrezivanja noktiju kako ne bi došlo do sitnih, na oko nevidljivih oštećenja, koja postaju put za prodor mikroorganizama i razvoj infekcije koja se teško liječi. Obuća mora biti udobna i ne smije stiskati kako bi se izbjegla bilo kakva oštećenja, posebice na mjestima najvećeg pritiska, jer pri hodu može doći do pucanja kože na stopalu i nastanka malih rana. Uz to, poželjno je da u svakom trenutku oboljeli nosi obuću i odjeću primjerenu godišnjem dobu, tim više što je osjećaj hladnoće nogu kod dijabetičara vrlo čest, a dolazi "iznutra" i ne smije se uklanjati zagrijavanjem.

U preventivne svrhe, kod oboljelih od šećerne bolesti valja kontinuirano pratiti razvoj bolesti prema dostupnom algoritmu pretraga, od laboratorijskih i radioloških, preko magnetske rezonancije, angiografije i kolor doplera pa sve do kliničkog pregleda i ispitivanja osjetljivosti. Jedini način na koji se može izbjeći razvoj dijabetičkog stopala upravo je pravilno liječenje, praćenje razvoja bolesti i uočavanje promjena na vrijeme.

Wagnerova klasifikacija - najrasprostranjeniji način kliničke klasifikacije, odnosno određivanja stupnja uznapredovalosti bolesti dijabetičkog stopala pomoću dijagnostičkih parametara