Metabolizam vode i soli u ljetnoj shemi

Bolesti i stanja / Opća medicina Slađana Divković dr. med.

Metabolizam vode i soli usko je povezan sustav u kojem treba paziti na dostatan unos svake komponente, posebno ljeti, kako bi organizam normalno funkcionirao

Posebno osjetljivi kronični bolesnici

U ljetnom razdoblju, čije je glavno obilježje toplo vrijeme i obilje sunca, naš organizam zahtijeva prilagodbu na koju je posebno osjetljiv kardiovaskularni sustav. Vremenski i klimatski uvjeti (temperatura, tlak i vlažnost zraka) i njihove nagle promjene mogu biti neugodan okidač za pogoršanje zdravstvenih tegoba i raspoloženja, na što su posebno osjetljivi kronični bolesnici.

Poput niskih, i visoke temperature čimbenik su stresa za organizam, tako da ljeti posebno moramo misliti na dostatan unos tekućine i moguću dehidraciju jer tada pojačano gubimo tekućinu znojenjem i isparavanjem s površine kože. Kad je vrlo toplo, gubitak vode znojenjem katkad se može povećati i na 3,5 litre na sat, što brzo može dovesti do smanjenja volumena tjelesnih tekućina. Fizički napor (mišićni rad) dodatno povećava gubitak tekućine jer se mišićnim radom povećava tjelesna toplina, a posljedično i znojenje. S obzirom na to da alkohol i kofein djeluju diuretski, mogu pogoršati već postojeću dehidraciju.

Tjelesni sastav čovjeka teškog oko 65 kg

tjelesni sastavkg (%)
voda 4061,6 %
protein 11,517,7 %
masti 9,013,8 %
ugljikohidrati  0,50,8 %
minerali 4,06,1 %

VODA - šezdeset posto tjelesne mase

Od svih tvari u organizmu najviše ima vode, koja u odrasle, normalno uhranjene osobe, čini više od 60 posto tjelesne težine (primjerice, osoba teška 65 kg sadrži oko 40 litara vode!). Tjelesnu tekućinu, koju čine voda i u njoj rastvorene tvari, u organizmu dijelimo na:

  1. staničnu (intracelularnu) tekućinu - čini 2/3 tjelesne tekućine;
  2. izvanstaničnu (ekstracelularnu) tekućinu - čini 1/3 tjelesne tekućine. Dijelimo je na krvnu (vaskularnu) tekućinu i međustaničnu (intersticijalnu) tekućinu. Za organizam je osobito važno održavanje volumena tekućine u vaskularnom prostoru (volumena krvi) i u stanicama jer o tome ovisi normalna cirkulacija krvi i funkcija stanica.

Unos i izlučivanje u stabilnoj ravnoteži

U normalnim uvjetima u zdravom organizmu postoji ravnoteža unosa vode i njezina izlučivanja. Organizam potrebnu vodu dobiva iz tekućine koju unosi pijenjem, uzima iz krute hrane te putem oksidacije organskih tvari tijekom metaboličkih procesa (endogena voda - svakodnevno se u metaboličkim procesima stvori 300 - 450 ml endogene vode).

Poput niskih, i visoke temperature čimbenik su stresa za organizam, tako da ljeti posebno moramo misliti na dostatan unos tekućine i moguću dehidraciju jer tada pojačano gubimo tekućinu znojenjem i isparavanjem s površine kože

Voda se iz organizma izlučuje mokrenjem, stolicom, znojenjem i nevidljivim isparavanjem (perspiracija) preko kože i pluća. Isparavanjem s površine kože i preko pluća tijelo stalno gubi vodu. Taj način izlučivanja vode u obrnutom je odnosu prema vlazi iz atmosfere. Odrastao čovjek dnevno gubi 500 ml vode po m2 tjelesne površine, što u čovjeka koji teži 70 kg iznosi 850 ml.

Znojenje

Kad se temperatura okoliša ili toplina stvorena u organizmu poveća toliko da je isparavanje preko kože nedovoljno, dolazi do izlučivanja vode znojenjem, pri čemu organizam uz vodu gubi i veliku količinu soli, to jest natrijeva klorida. Stoga, pri obilnom znojenju treba nadoknaditi ne samo vodu, nego i sol.

Znojenje je obično praćeno širenjem (vazodilatacijom) krvnih žila, premda u nekim slučajevima dolazi i do sužavanja (vazokonstrikcije) krvnih žila ((hladan znoj), najčešće u slučaju psihičke napetosti i straha. Refleksno znojenje lica i vrata može nastati pri konzumaciji pikantnih i jače začinjenih obroka (npr. riblji čobanac), kada govorimo o gustativnom znojenju. Maksimalni intenzitet znojenja tijekom mišićnog rada iznosi do dvije litre po satu, a pri vanjskoj temperaturi do četiri litre po satu. Dnevno lučenje znoja tijekom napornog rada i visoke temperature može iznositi i više od 11 litara. Zbog jakog znojenja može doći do pada koncentracije elektrolita, poglavito natrija i klorida, u izvanstaničnoj tekućini. Tako čovjek koji se obilno znoji dnevno može gubiti 15 - 20 grama natrijeva klorida dok se ne aklimatizira. Osoba koja od djetinjstva živi u tropskim predjelima u tijelu ima veći broj aktivnih žlijezda znojnica nego čovjek koji živi u hladnijim područjima. Jasno je da je koža „uspješan radijator“ i da je dotok krvi u kožu glavni mehanizam za prijenos topline iz unutrašnjosti tijela prema vanjskoj površini, to jest koži. Znojenje gotovo točno počinje na tjelesnoj temperaturi od 37 ºC i pojačava se pri daljnjem porastu temperature.

Preznojavanje (nakon fitnessa, trčanja, teretane, intenzivnog treninga) je poželjan put eliminacije štetnih tvari. Osim toga, njemački stručnjaci ustanovili su da se u znoju nalazi prirodni antibiotik dermicidin koji se znojenjem širi po cijeloj koži i navodno se pokazao vrlo djelotvornim protiv različitih vrsta bakterija i gljivica, uključujući i kandidu. Stoga znojenje ne treba izbjegavati po svaku cijenu i suzbijati primjenom različitih vrsta antiperspiranata. Poželjnije je nakon preznojavanja (koje je, ne zaboravite, način na koji tijelo regulira tjelesnu temperaturu) otuširati se, a zatim nadoknaditi izgubljenu tekućinu.

Obilno znojenje može organizam uvesti u stanje dehidracije. Do dehidracije može doći i zbog unošenja nedovoljne količine tekućine, poglavito vode, kao i nakon crijevnih infekcija praćenih povraćanjem i proljevom. Pri dehidraciji najprije dolazi do gubitka vode i smanjenja volumena izvanstanične tekućine. S obzirom na to da je izvanstanična tekućina razblažena otopina natrijevih soli, poglavito natrij klorida, dehidracija ujedno znači i manjak soli i vode u tijelu. Pri tome imajte na umu da je žeđ tek kasni odgovor organizma koji se pojavljuje kad je dehidracija već nastupila. Dakle, na unos tekućine, poglavito vode, moramo misliti svakodnevno. U tome je poželjno da čista, negazirana voda čini približno 2/3 dnevnog unosa, dok ostatak treba biti samo nadopuna, ali ne i zamjena za vodu. Ujedno se savjetuje izbjegavati gazirana zaslađena pića, alkohol i kofein.

Utjecaj hrane na metabolizam vode

Za metabolizam bjelančevina (proteina) potrebno je sedam puta više vode nego za metabolizam ugljikohidrata. Stoga prehrana bogata proteinima može izazvati prekomjernu dehidraciju, a s njom i gubitak dušika, kalija, fosfora, sumpora i natrija. Poznato je da se natrij uglavnom nalazi u namirnicama životinjskoga podrijetla, tako da su kod ljudi koji se hrane pretežno biljnom hranom potrebe za kuhinjskom soli veće nego kod onih koji se hrane namirnicama životinjskog podrijetla (mesoljupci) jer biljne namirnice sadrže više kalijevih nego natrijevih soli. Međutim, treba imati na umu da kod mesoljubaca unos soli često premašuje dnevne potrebe jer ne računaju na „skrivenu sol“ koju te namirnice već sadrže u sebi.

SOL - presudna za organizam

Sol (natrij klorid) je sastojak od presudne važnosti za organizam, baš kao i kisik, voda i kalij. Natrij igra važnu ulogu u regulaciji propusnosti i transporta kroz staničnu opnu, osobito elektrolita i vode, u regulaciji podražljivosti stanične opne i bioelektričnog potencijala stanične opne. Najzastupljeniji je kation u krvnoj plazmi, dok je klorid najzastupljeniji anion, što znači da je krv blago slana. Natrij je ujedno i glavni kation izvanstanične tekućine, za koju smo prethodno rekli da se dehidracijom prva gubi, dok je kalij glavni kation stanične tekućine.

Čovjek ne može živjeti bez natrijeva klorida jer organizam ne može sam stvoriti sol, zbog čega je moramo unositi putem hrane i tekućine. Ljudska krv sadrži 0,9 posto soli koja je nužna za biokemijske reakcije u našim tjelesnim tekućinama, probavu, provođenje podražaja. Bez soli se ne bi mogle odvijati brojne složene radnje u našem organizmu. Kako sol ima osobinu da veže vodu, potreba za slanim može biti signal organizma za neprepoznatu dehidraciju.

Prema svim statistikama, uobičajenom prehranom dnevno unosimo znatno više soli nego što nam je potrebno (8 - 15 g), s tim da oko 20 posto ukupnog dnevnog unosa soli uzimamo putem namirnica koje prirodno sadrže sol, primjerice, jaja, meso, riba, sirevi i slično. Naknadnim dosoljavanjem hrane kuhinjskom solju unesemo oko 15 posto ukupno unesene soli, a ostatak preko gotove i polugotove hrane i procesiranih namirnica. Tu oku nevidljivu sol („skrivena sol“) gotovo i ne doživljavamo i, nažalost, ne pribrajamo ukupnom preporučenom dnevnom unosu soli. Gotovo sav natrij klorid apsorbira se iz crijeva i izlučuje iz organizma mokraćom, a zatim reapsorbira u bubrezima. U regulaciji izlučivanja tekućine iz organizma sudjeluju bubrezi koncentriranjem ili razrjeđivanjem mokraće (moć dilucije), već prema potrebi - štedi li se voda ili izlučuje suvišna tekućina. Stoga pri oboljenjima bubrega, poglavito onima koja smanjuju filtraciju kroz bubrege ili u bolestima u kojima je poremećen krvotok bubrega, može doći do zadržavanja (retencije) soli u organizmu.

Sol kao izvor joda

Kuhinjska sol služi kao idealan nosač joda koji je organizmu nužan za odvijanje normalnog metabolizma štitne žlijezde. Još je 1953. donesen Zakon o jodiranju soli, i to s 10 mg kalijeva jodida po kilogramu soli, čime je u to vrijeme znatno smanjena endemska gušavost, no većina uvoznika nije se pridržavala tog propisa. Danas je na snazi Pravilnik o obveznom jodiranju soli s 25 mg kalijeva jodida po kilogramu soli, čime se uglavnom zadovoljava potreba organizma za jodom.

Sol i koža

Sol potiče prokrvljenost kože, uklanja višak tekućine i nakupljenih štetnih tvari, dubinski čisti, obnavlja i jača kožu, pomaže u održavanju tonusa kože i istodobno opušta cijelo tijelo. Kupke na bazi krupno granulirane morske soli obogaćene opuštajućim eteričnim uljima koriste se u tretmanima relaksacije u SPA centrima.

Oprezno s dosoljavanjem

Sol je u malim količinama prijeko potrebna, no u većim je štetna i opasna, posebno za kardiovaskularni sustav. Name, sol veže vodu i povećava volumen izvanstanične tekućine te automatski podiže krvni tlak, koji je jedan od čimbenika rizika za bolesti srca i krvnih žila. Ne zaboravimo – pretjeran i neprimjeren unos soli dodatno opterećuje bubrege koji i sami sudjeluju u regulaciji krvnog tlaka. Već je spomenuto da potreba za solju i dosoljavanjem može značiti neprepoznatu dehidraciju ili manjak nekih minerala u organizmu. Ipak, savjetuje se ne dosoljavati hranu (maknuti soljenku sa stola), ne umakati povrće u sol i slično. U svemu tome treba paziti na dostatan unos vode jer je dehidracija sama po sebi stres za organizam i može potencirati sklonost povećanju krvnog tlaka. Vodite računa o tome da nam treba najmanje osam čaša vode dnevno, a kad se obilno znojimo i pri tome još i fizički radimo, potreba je i dvostruko veća.

Sol u svakodnevnoj prehrani

Sol je sastavni dio svakodnevne prehrane. Nalazimo je u morskoj vodi i slanim jezerima, ali i kao kamenu (rudarsku sol) u podzemnim naslagama. Sol je jedna od najstarijih poznatih prirodnih tvari koja se koristila za konzerviranje hrane. Morska sol dobiva se isparavanjem morske vode, tako da pored natrijeva klorida sadrži i druge minerale i njihove soli (kalcij, magnezij, kalij i druge). Sadržaj magnezija, elementa prijeko potrebnog ljudskom tijelu, ali i drugih elemenata uzrok je važnosti morske soli. Čuvajte je na suhom i tamnom mjestu i vodite računa o roku trajanja morske soli označenom na deklaraciji. Naime, zna se dogoditi da se velika kilogramska pakiranja „povlače“ po kuhinjskim policama, a svako dulje stajanje može smanjiti iskoristivost joda u soli.

100 grama morske soli (paške) prosječno sadržava:

  • kalcij (Ca) 0,025 %
  • magnezij (Mg) 0,102 %
  • kalij (K) 0,143 %
  • ostali
  • minerali 1.327 %

Preporuka je dnevni unos soli svesti na 5 mg (jedna čajna žlica). Osobama s povišenim krvnim tlakom ili poremećajem u radu bubrega i bubrežnim bolestima savjetuje se redukcija na 2,5 mg dnevno. Posebno se savjetuje smanjiti unos namirnica koje u sebi već sadrže dosta soli (takozvanu „skrivenu sol“).
 

SAVJETI ZA OGRANIČENJA SOLI U PREHRANI

- konzervirana hrana: konzervirana riba, paštete, mesni naresci, konzervirano povrće;
- suhomesnati i dimljeni proizvodi: naresci, šunka, kobasice;
- ukiseljeno povrće: kiseli krastavci, paprika, masline, lučice;
- tvrdi sirevi: sadrže zasićenu mast i sol;
- slane grickalice: slani krekeri, čips, pereci, štapići, slani kikiriki pržen u ulju i sl.;
- dodaci hrani: senf, kečap, sojin umak, razni salatni preljevi, kocke za juhu, gotove juhe;
- mineralna voda: gazirana i negazirana mineralna voda sadrže dosta soli natrija i ne savjetuju se osobama s povišenim krvnim tlakom.

Datum objave članka: 1. 7. 2018.
izdvojeni proizvodi