Zgrušavanje krvi

Zgrušavanje krvi ili koagulacija fiziološki je proces koji se odvija nakon ozljede krvne žile, kada djelovanjem raznih čimbenika dolazi do stvaranja krvnog ugruška (tromba), koji poput čepa zatvara krvnu žilu. Ako se radi o povredi manje krvne žile taj proces normalno traje pet do 10 minuta. U tom procesu sudjeluje okolno mišićno tkivo, oštećena krvna žila, krvne pločice (trombociti) i više od 20 različitih proteina, poznatih kao čimbenici zgrušavanja krvi (faktori koagulacije).

Nasuprot koagulaciji, postoji mehanizam inhibicije (kočenja) koagulacije koji čuva organizam od pretjeranog zgrušavanja. U zdrave osobe ovi procesi su u neprestanoj ravnoteži.

Smanjena sposobnost zgrušavanja krvi posljedica je abnormalne funkcije trombocita ili smanjene aktivnosti ili nedostatka nekog od čimbenika zgrušavanja. U kliničkoj slici uočavaju se krvarenja u koži i sluznicama, krvarenja iz nosa, zubnog mesa, probavnog, mokraćnog, genitalnog i dišnog sustava te krvarenja u zglobove. Neki poremećaji su prisutni već u djetinjstvu, a uzrokovani su rijetkim urođenim poremećajima (npr. hemofilija); neki su uvjetovani prisutnošću druge bolesti (npr. jaka oštećenja jetre) ili prevelikom dozom antiikoagulantnih lijekova (lijekova koji sprječavaju zgrušavanje krvi).

U drugom slučaju, koagulacija može biti patološka u smislu pojačane sklonosti zgrušavanju (hiperkoagulabilnost) i mogućnosti stvaranja ugruška (tromba) u cirkulaciji (trombofilija). Najčešće mjesto stvaranja tromba je stjenka koronarne krvne žile, srčana pregrada, krvna žila na bazi mozga, intestinalne arterije i arterije nogu, kao i vene ruku i nogu. Posljedično nastaje tromboza vena i arterija ili embolički incident.

U postavljanju dijagnoze, praćenju tijeka bolesti kao i praćenju antikoagulantne terapije (terapije protiv zgrušavanja krvi), koristi se veliki broj laboratorijskih testova. Postoje tzv. globalni testovi ili testovi probiranja, kojima se određuju pojedine faze zgrušavanja krvi - određivanje protrombinskog vremena (PV), aktiviranog parcijalnog tromboplastinskog vremena (aPTV) i fibrinogena. Rezultati ovih testova ukazuju na potrebu detaljnije i specifičnije laboratorijske obrade.

Koje testove zgrušavanja odrediti prije operacije? - Pri operativnom zahvatu dolazi do "oštećenja" tkiva i krvnih žila. Da bi se izbjegao rizik operativnog krvarenja, važno je znati da je proces zgrušavanja krvi u organizmu normalan. Najčešće preporuke za preoperativnu obradu uključuju tzv. globalne testove zgrušavanja (PV, aPTV i fibrinogen).

Što je PV? - Protrombinsko vrijeme (PV) je najčešće korišten, globalni koagulacijski test za otkrivanje poremećaja zgrušavanja kao i za praćenje antikoagulantne terapije. Negdje se još koristi i naziv Quickov test. Vrijednosti testa izražene su u postotku (1.0 = 100 posto). Normalna vrijednost PV-a je jednako ili više od 0,70. Snižene vrijednosti ukazuju na povećanu sklonost krvarenju.

Što je antikoagulantna terapija? - Označava primjenu lijekova koji smanjuju aktivnost čimbenika zgrušavanja, odnosno sklonost organizma prema zgrušavanju. Primjenjuje se u stanjima akutne tromboze, plućne embolije, srčanog infarkta, trajne fibrilacije atrija. Zbog mogućih komplikacija u vidu krvarenja, obavezna je laboratorijska kontrola u smislu određivanja PV-a.

Koliko su često potrebne kontrole PV-a? - U početku liječenja i uvođenja novih lijekova potrebna je svakodnevna kontrola, potom svakih tjedan dana do određivanja fiksne dnevne ili tjedne doze lijeka. Kada je doza stabilna, dovoljna je kontrola PV-a svakih jedan do dva mjeseca.

Kako se pacijent treba pripremiti? - Uzorak krvi za određivanje PV-a uzima se u posebnu epruvetu s antikoagulansom (sredstvom protiv zgrušavanja). Prije vađenja krvi pacijent mora biti na tašte i ne smije uzeti antikoagulantnu terapiju. Analiza uzorka krvi za određivanje PV-a u laboratoriju traje otprilike jedan sat.

Što je terapijsko područje? - Odgovarajuća doza antikoagulantnog lijeka čini djelotvornu zaštitu od novog tromboembolijskog incidenta. Djelotvornost terapije mjeri se određivanjem PV-a. Vrijednost PV-a u pacijenata koji su na antikoagulantnoj terapiji očekivano je niža od normalne vrijednosti i kreće se u tzv. terapijskom području. Granice terapijskog područja, izražene kao PV u postotku, mogu se razlikovati od laboratorija do laboratorija i ovise o reagensu kojim se određuje PV. Ako je rezultat PV-a unutar tih granica pacijent uzima odgovarajuću dozu lijeka. Na primjer, terapijsko područje pacijenta koji uzima antikoagulantnu terapiju je 0,15-0,27 (vrijednost PV-a). Ako pacijent ima PV 0,23 to znači da uzima odgovarajuću dozu lijeka. Vrijednosti PV-a iznad 0,27 nose rizik od ponovnog tromboemboličnog incidenta, dok vrijednosti manje od 0,15 ukazuju na rizik od krvarenja i zahtijevaju konzultaciju s liječnikom.

PV-INR je univerzalna mjera izražavanja PV-a u pacijenata na stabiliziranoj oralnoj antikoagulantnoj terapiji, koja liječniku olakšava tumačenje nalaza i prilagođavanje terapije. Terapijsko područje izraženo kao INR obično je 2 do 4. Niže vrijednosti PV-a u postotku odgovaraju višim vrijednostima INR-a.