Život od napada do napada

Bolesti i stanja / Unutarnje bolesti Mihovil Roglić dr. med., spec. internist - pulmolog

Astma se ne može izliječiti, pa je cilj držati je pod kontrolom kako bi bolesnik mogao živjeti bez tegoba i uz što manje pogoršanja

Astma je za mnoge ljude još uvijek nejasan pojam koji podrazumijeva samo otežano disanje. Taj su termin uveli stari Grci, pa je tako i Hipokrat otežano disanje nazivao astmom. Tek u prošlom stoljeću izdvojila se kao zasebna bolest čiji uzroci ni do današnjeg dana nisu potpuno razjašnjeni.

Pojačana reakcija bronha

Iako se na prvi pogled čini da nismo puno napredovali od vremena antičke Grčke, zapravo nije tako. Danas znamo da je astma kronična upalna bolest koja zahvaća dišne putove, bronhe ili pluća. Kao posljedica upale, bronhi su podražljivi i pojačano reagiraju na tvari i poticaje iz okoline. Obilnije se luči sekret i sluznica bronha postaje zadebljana. Zbog jačeg nadražaja bronha javlja se suhi, podražajni kašalj, a bronhi na podražaje reagiraju tako da se dodatno stisnu, što nazivamo bronhospazam. Kao posljedica toga zrak teže ulazi i izlazi iz pluća i javlja se otežano disanje, a zbog prolaska zraka kroz tako sužene bronhe čuje se "sviranje" u prsima.

Međuodnos naslijeđa i utjecaja iz okoline

Uzrok nastanku astme ni danas nije posve jasan, no znamo da se sklonost nasljeđuje. Stoga je vjerojatnost da će osoba dobiti astmu ako je roditelji nemaju šest posto, ako jedan roditelj ima astmu vjerojatnost je 30 posto, a ako je imaju oba roditelja 70 posto.

No, uz nasljednu sklonost veliku ulogu igra i okolina, koja utječe na razvoj imunosnog odgovora. Nekoliko je čimbenika važno za nastanak bolesti, među kojima su duljina dojenja, režim prehrane, virusne upale u djetinjstvu. Danas se mnogo govori i o "teoriji higijene", prema kojoj pretjerana higijena zapadnjačke kulture smanjuje broj izazova kojima je naš imunosni sustav izložen tijekom razvoja, a kao posljedica se javlja neprimjeren odgovor na tvari iz naše okoline na koje inače ne reagiramo.

Astma se najčešće javlja u djetinjstvu, u predškolskoj dobi, češće u dječaka. Kasnije se, tijekom puberteta, kod polovice oboljelih tegobe povuku i nestanu, no kod nekih se ponovno jave u odrasloj dobi.

Kombinirane tegobe

Tegobe ili simptomi po kojima prepoznajemo astmu su prije svega otežano disanje ili osjećaj nedostatka zraka, koji se katkad opisuju i kao osjećaj pritiska u prsima. Uz to, javlja se suh i nadražajan kašalj. Tegobe se češće javljaju tijekom noći i ujutro, tako da se osobe s izraženijim tegobama često bude noću. Uz otežano disanje, bolesnici opisuju "sviranje" i "zviždanje" u prsima, koje katkad čuju i osobe u njihovoj blizini.

Uza simptome astme, često se javljaju i tegobe gornjih dišnih putova, jer je u mnogo slučajeva astma povezana s alergijskim rinitisom. Ti se bolesnici žale na svrbež očiju i suženje, iz nosa im obilno curi vodenasti sekret, a često se i začepi nos. Učestalo kihanje, više puta zaredom ili "u salvama", tipična je tegoba. Katkad je astma povezana i sa žgaravicom, što je posljedica želučanog refluksa, to jest povrata kiseloga želučanog sadržaja u jednjak.

Kod astme kronična upala u bronhima stalno je prisutna, a povremeno pojedini podražaji izazivaju pogoršanje tegoba. Ovisno o tome koji podražaji podržavaju kroničnu upalu i uzrokuju pogoršanja, astmu dijelimo na alergijsku (ako su alergeni pelud, grinje, dlaka životinja ili drugi alergeni) i nealergijsku, kod koje pogoršanje izazivaju duhanski dim, parfemi, sredstva za čišćenje. Ako pogoršanje izazivaju tvari kojima su ljudi izloženi na poslu, govorimo o profesionalnoj astmi.

Pogoršanja mogu biti izazvana i tjelesnom aktivnošću, sulfitima u hrani i piću ili nekim lijekovima, prije svega aspirinom. Nekad mogu biti toliko jaka da dovedu i do teškoga, dramatičnog stanja koje se naziva astmatskim statusom. U tom slučaju dišni putovi budu toliko suženi da bolesnik ne može udahnuti dovoljno zraka i zasićenost krvi kisikom opasno se smanji, zbog čega takva stanja mogu biti opasna po život.

Dodatna obrada u slučaju netipičnih simptoma

Pri postavljanju dijagnoze astme najvažnije je prepoznati tipične simptome. No, katkad tegobe ne moraju biti izražene niti tipične, pa se treba osloniti na dodatnu obradu. Nakon pregleda, najvažnije je napraviti ispitivanje plućnih funkcija spirometrijom. Pozitivna reakcija na bronhodilatator salbutamol, lijek koji izaziva širenje bronha, potvrđuje dijagnozu astme.

S obzirom na to da je astma često potaknuta alergijom, nužno je napraviti kožni test na alergije te ispitati razinu IgE antitijela koja se javljaju pri alergiji, ali i prisutnost eozinofila, karakterističnih za alergiju, u iskašljaju, brisu nosa i krvi.

Ako i nakon dobivanja rezultata obrade još nije potpuno sigurno je li riječ o astmi ili ne, onda se testom bronhoprovokacije ispituje pojačana podražljivost ili hiperreaktivnost bronha.

Održati bolest pod kontrolom

Nakon što se utvrdi da je doista posrijedi astma, treba uvesti terapiju. Astma se ne može izliječiti, pa nam je cilj držati je pod kontrolom kako bi bolesnik mogao živjeti bez tegoba i uz što manje pogoršanja. Stoga je nužno najprije razgovarati s bolesnikom, objasniti mu prirodu njegove bolesti i upozoriti ga na to što sve može izazvati pogoršanja bolesti.

Svi lijekovi za astmu se udišu, tako da ulaze u pluća i postižu djelovanje upravo tamo gdje je potrebno, a utjecaj na ostale organe smanjuje se na najmanju moguću mjeru. U tu svrhu razvijeni su različiti uređaji za raspršivanje i udisanje lijeka.

Lijekove za astmu dijelimo u dvije grupe. U prvoj su lijekovi koji olakšavaju tegobe, smiruju simptome (engl. reliever). U tu grupu spadaju bronhodilatatori, lijekovi koji šire dišne putove, smanjuju podražaj i smiruju kašalj. Ima ih kratkodjelujućih - šest sati, i onih koji djeluju dugo, više od 12 sati. Druga grupa lijekova su oni koji smiruju upalu i time drže bolest pod kontrolom (engl. controler). U tu grupu spadaju kortikosteroidi. Neki od lijekova u sebi već imaju kombinaciju kortikosteroida s bronhodilatatorom, kako bi se bolesniku olakšalo uzimanje, a i pokazalo se da im je učinak bolji ako se uzimaju istodobno. Kortikosteroidi se primjenjuju u obliku tableta ili injekcija samo u teškim stanjima. Redovito uzimanje kortikosteroida dovodi do smirivanja upale i smanjenja hiperreaktivnosti bronha. Kao posljedica toga prestaje nadražaj na kašalj i nema bronhospazma, to jest bolesnikove tegobe se smiruju i nema više potrebe za redovitim uzimanjem lijekova prve grupe ("reliever").

Kad se postigne da je bolesnik bez simptoma, treba smanjiti dozu kortikosteroida na najnižu, koja će još uvijek držati bolest pod kontrolom. Pritom je prijeko potrebno da bolesnik pomno prati svoje stanje i na vrijeme reagira na pogoršanja. Važno je napomenuti da je kortikosteroide nužno uzimati dulje vrijeme, sve dok nismo sigurni da se upala u potpunosti smirila. Naime, dugotrajna upala dovodi do stvaranja ožiljaka, trajnih promjena u dišnim putovima, a nekontrolirana astma često prelazi u kroničnu opstruktivnu plućnu bolest (KOPB) ili, kako se često naziva, kronični bronhitis.

Datum objave članka: 1. 9. 2015.