Iskrivljen pogled u ogledalu 1. dio

Bolesti i stanja / Živčani i mentalni sustav Vida Demarin akademkinja  /  prof. dr. sc.   Vanja Bašić Kes dr. med., spec. neurolog  /  Lucija Zadro Matovina dr. med., spec. neurolog

U današnje vrijeme prevladava teorija koja Bellovu kljenut smatra posljedicom autoimune upale zbog infekcije virusima

Lični živac (nervus facialis) odgovoran je za mimiku i pokretljivost lica, te za ekspresiju raspoloženja, stavova i osjećanja. Lijepo i njegovano lice djeluje kao cjelina s ostatkom tijela, te kao takvo utječe na vlastito mišljenje o samome sebi, na samopouzdanje i na odnose s drugim ljudima. Ono je dio tijela koji se najprije zamijeti na osobi, pomaže u stjecanju prvog dojma o osobi te kao takvo uvelike pomaže u međuljudskoj verbalnoj i neverbalnoj komunikaciji. Sve veći broj ljudi podvrgava se različitim kozmetičkim preparatima i metodama, jer žele estetskim zahvatima što dulje zadržati mladolikost i svježinu lica.

Uredna funkcija ličnog živca odgovorna je za normalan izgled lica i svaka promjena u njegovoj funkciji (bilo da je riječ o bolesti ličnog živca ili ispadu njegove funkcije) dovodi do promjene izgleda, što za posljedicu ima ne samo estetske i funkcionalne, nego i psihičke poremećaje. Kako lični živac inervira mišiće, prednje dvije trećine jezika, suznu žlijezdu, žlijezde slinovnice te zvukovod, bubnjić i srednje uho, svako njegovo i najmanje oštećenje izaziva vidljive poremećaje. Stoga je oduvijek na meti istraživača mogućnost njegova oporavka nakon bolesti ili patoloških stanja.

Tijek, građa i funkcija

Lični živac je sedmi moždani živac koji se pojednostavljeno, prema svom tijeku, anatomski dijeli na tri dijela. Prvi dio odlazi iz mozga, iz kojeg polaze živčane niti koje se nakon križanja sa živčanim nitima iz druge hemisfere mozga nastavljaju prema jezgrama ličnog živca. Nakon toga, u području sljepoočne (temporalne) kosti nalazi se tzv. drugi dio ličnog živca koji se i sam dijeli u tri dijela. Prvi dio prolazi kroz unutarnje uho, drugi kroz srednje uho, a treći se nastavlja kroz mastoid (također dio sljepoočne kosti). Time je završen put ličnog živca kroz lubanju, te on kroz jedan koštani otvor izlazi iz lubanje i nastavlja se kao treći dio, tzv. ekstratemporalni (izvan temporalne kosti). U tom završnom dijelu lični živac prolazi kroz podušnu žlijezdu slinovnicu (parotida) te se obilno grana i završava u mišićima lica. Vrlo složen tijek ličnoga živca pogoduje nastanku brojnih oštećenja, koja za posljedicu mogu imati ispad funkcije pojedinih živčanih vlakana ili cijeloga živca.

Lični živac građom i funkcijom ubraja se u tzv. mješovite moždane živce, budući da se njegova živčana vlakna mogu podijeliti na motorna, osjetna, senzorna i parasimpatička. Motorna vlakna odgovorna su za normalno pokretanje ličnih mišića, održavanje njihova tonusa, ekspresiju mimike i estetski izgled lica. Lični mišići omogućuju nam svakodnevne radnje, kao što su smijanje, plakanje, zatvaranje očiju, pijenje, jedenje, govor lica i druge. Uz to, kao cjelina s kožom omogućuju zdrav i u skladu s dobi, napet i životan izgled lica. Druga vlakna koja grade lični živac, osjetna vlakna, odgovorna su za tzv. senzibilnu ili osjetnu funkciju živca. Omogućuju osjet u području prednjeg dijela jezika, dijela bubnjića, zvukovoda i srednjeg uha. Lični živac grade još i senzorička vlakna odgovorna za osjet okusa u području prednje dvije trećine jezika, te parasimpatička vlakna, odgovorna za funkciju žlijezda slinovnica i suzne žlijezde, to jest za proizvodnju sline i suza.

Kljenut ličnoga živca

Kljenut (pareza, slabost) ličnog živca zapravo je simptom, ili možda posljedica neke druge bolesti ili patološkog stanja, a ne bolest u užem smislu te riječi. Pod terminom kljenut ličnog živca podrazumijevamo oštećenje ličnog živca (neovisno o uzroku njegova nastanka) s posljedičnom djelomičnom slabošću mimičnih mišića, koje inervira lični živac. Za razliku od pareze, paraliza ličnog živca podrazumijeva potpunu slabost odgovarajućih mimičnih mišića.


Kljenut (pareza) desnog ličnog živca


Pareza ličnog živca, s obzirom na mjesto oštećenja, može se podijeliti na centralnu i perifernu (o kojoj će biti govora u nastavku teksta). Centralna kljenut nastaje oštećenjem jezgara ličnog živca i oštećenjem viših moždanih putova. Periferna kljenut ličnog živca nastaje oštećenjem živca na putu od njegovih jezgara do krajnje periferije živca i njegovih živčanih završetaka, a najčešća je Bellova kljenut. Učestalost Bellove kljenuti u SAD-u iznosi 25 na 100.000 osoba i četiri je puta učestalija među osobama koje boluju od šećerne bolesti nego u općoj populaciji. Slična učestalost je i u ostatku svijeta, iako je malo viša učestalost zabilježena kod pripadnika žute rase. Najčešće se javlja između desete i tridesete godine života, a vrlo rijetko prije desete i nakon sedamdesete godine života. Može se javiti jednom ili više puta tijekom života. Obično je jednostrana (unilateralna), a vrlo rijetko onostrana (bilateralna).

Uzrok najčešće nepoznat ili se teško otkriva

Uzroci nastanka periferne kljenuti ličnoga živca su brojni. Tu se ubrajaju različite, najčešće degenerativne bolesti mozga i živaca, tumori, upalne bolesti (Lajmska bolest), imunološke bolesti, metabolički poremećaji, traume glave i živca, neki rijetki sindromi u kojima se kljenut javlja udružena s drugim simptomima, te prirođene kljenuti živca i kljenuti nastale kao posljedica cijepljenja ili kirurških zahvata.

Unatoč brojnim i raznolikim uzrocima, u praksi se najčešće susrećemo s kljenuti ličnog živca nepoznata uzroka, ili se uzrok vrlo teško otkrije. Pozitivno je da u takvim slučajevima u velikom broju (u oko 70 do 80 posto slučajeva) uslijedi oporavak živca i kljenuti su reverzibilne. Nazivamo ih Bellovom parezom ili kljenuti u čast Sir Charlesa Bella, škotskog anatoma i kirurga koji je 1821. prvi opisao kljenut ličnoga živca.

Točan uzrok nastanka Bellove kljenuti nije poznat. Godinama je bilo uvriježeno mišljenje da je kljenut posljedica izlaganja živca hladnoći (propuhu), pa je Bellova kljenut nazivana i reumatskom kljenuti nervusa facijalisa. U prilog toj teoriji govorili su anamnestički podaci o duljoj izloženosti bolesnika propuhu, ventilatorima, klimi i otvorenim prozorima u automobilima (npr. kod profesionalnih vozača). Druga teorija u obzir uzima smanjenu opskrbu živca krvlju s posljedičnom ishemijom živca. Treća teorija, koja prevladava u današnje vrijeme, Bellovu kljenut smatra posljedicom autoimune upale koja je nastala infekcijom virusima (Herpes simplex, Varicella zoster, Influenza B, virusi hepatitisa A, B, C...).

Rjeđi uzroci periferne kljenuti ličnog živca su ozljede glave, kronična upala srednjega uha te, vrlo rijetko, tumori u području spoja moždanog debla i maloga mozga.


Iskrivljen pogled u ogledalu 2. dio

Datum objave članka: 1. 6. 2011.