Mršavost kao "sveti cilj"

Bolesti i stanja / Živčani i mentalni sustav Ozren Podnar prof.

Za bolesnu opsjednutost mršavošću krivi su i mediji, koji izluđuju mlade namećući im nedostižan ideal ljepote

Podatak da samo 0,6 do dva posto žena i deset puta manje muškaraca boluje od anoreksije nervoze (AN) ili bulimije nervoze (BN) ne zvuči zabrinjavajuće. Mnogo su više stope, primjerice, kliničke depresije. No, ne treba smetnuti s uma da osam posto ljudi ima blaži, subklinički oblik anoreksije nervoze ili bulimije nervoze koje, iako izražene u manjoj mjeri, ipak negativno utječu na kvalitetu života.

Poremećaji prehrane uobičajeno nastupaju u adolescenciji i ranoj odrasloj dobi, ali su zabilježeni i prije desetog rođendana, pa i u četrdesetima. Psihijatrijske su prirode, a izdvajaju se po tome što su poremećeni predodžba o sebi, apetit i općenito odnos prema hrani. Patološkim odnosom prema hrani oboljeli ublažava tjeskobu i potištenost izazvane negativnom predodžbom o vlastitom tijelu, ili o svojoj poželjnosti u društvu.

Tjelesne su osobine, uključujući građu i težinu, vrlo važne za društveni položaj. Većina favorizira vitke, sportski građene ljude dobro definiranih mišića, a ismijava, odbacuje ili ignorira mlohave i pretile. Razumije se da je između vrlo privlačnog i vrlo odbojnog izgleda mnogo nijansi, ali oni s vitkom i sportskom građom u društvu ipak prolaze bolje od osoba koje pate od prekomjerne težine i imaju slab mišićni tonus.

ŠIROKA LEPEZA UZROKA

Uzroci poremećaja prehrane predmet su brojnih proučavanja i rasprava među stručnjacima. Izvjesno je da u njihovu razvoju sudjeluju i genetski i okolišni čimbenici, uključujući utjecaj obitelji, vršnjaka i javnih glasila. Djelovanje ženskog hormona estrogena na suzbijanje apetita moguć je uzrok deset puta veće raširenosti tih poremećaja među ženama. Uzrok mogu biti i smetnje u moždanoj fiziologiji, konkretno oslabljena aktivnost dopamina i serotonina u dijelovima mozga koji reguliraju nagon za hranjenjem, spokoj i raspoloženje. Takvi neurofiziološki nedostaci proizvode tjeskobu i potištenost, što je plodno tlo za stvaranje iskrivljene slike o sebi i nastanak poremećaja prehrane.

Krivnja industrije i medija

Svi smo svjesni raširenosti diskriminacije na temelju ljepote, snage i seksualne privlačnosti. Prisutna je u svim kulturama i u brojnim životinjskim vrstama. Nažalost, povrh diskriminacije motivirane prirodnim i urođenim čimbenicima, postoji i ona koju raspiruju modna, kozmetička i prehrambena industrija, a sve kako bi sebi priskrbili profit.

Pod utjecajem otvorenih i prikrivenih reklama u medijima estetska je diskriminacija još pogubnija. Različite grane industrije sjajno zarađuju "tjerajući" žene da budu što pravilnije, proporcionalnije, vitkije, bolje depilirane, osunčane... Iako propaganda skupog i teško dostižnog ideala ljepote zahvaća i muškarce, u manjoj su mjeri izloženi poremećaju prehranu i drugim psihičkim smetnjama. No, promijenio im se ukus, pa mnoge muškarce danas ne privlače žene kakve su njihovim precima bile ideal ljepote.

Stalna izloženost prizorima iznimno poželjnih tijela izaziva kod promatrača, a ponajviše među ženama, frustraciju i želju za bezuvjetnom prilagodbom estetskim zahtjevima društva. Jer, estetski su se kriteriji doista promijenili, pa je u postizanje poželjna izgleda potrebno uložiti više napora i novca nego prije tridesetak godina. Određeni postotak psihički osjetljivijih žena zbog izgleda pati više od ostalih, i upravo su ranjive žene glavni kandidati za anoreksiju nervozu i bulimiju nervozu. Ironično, anoreksične i bulimične žene nisu nužno iste one koje su po medicinskim kriterijima prekomjerno teške ili pretile. Anoreksija i bulimija, te njihovi blaži oblici, pogađaju i žene koje su vitke ili mršave. Iskrivljenost percepcije vlastitog tijela i njegove privlačnosti u očima okoline sastavni je dio anoreksije i bulimije.

Ovisnost o gladovanju

Anoreksiju nervozu obilježava snažno ograničen unos hrane, koji može prerasti u istinsko gladovanje. Iako se kolokvijalno termini anoreksija i anoreksija nervoza rabe bez razlike, anoreksija označava samo izostanak apetita, što je i doslovno značenje te riječi na grčkom. Kod anoreksije nervoze moguć je i normalan apetit, no oboljeli ga ne zadovoljava, jer mu je mršavost prioritet u odnosu na sitost.

Središnji simptom anoreksije nervoze je ozbiljan gubitak težine, u pravilu ispod minimuma koji se smatra zdravim za dob oboljelog. Na psihičkom planu, prisutan je strah od dobivanja na težini i od pratećih neugodnih posljedica u društvu. Zbog smanjena unosa hranjivih sastojaka remeti se ritam menstruacije ili ona izostaje, odnosno javlja se amenoreja.

Posljedice anoreksije nervoze po organizam mogu biti vrlo teške. Nedostatak nutrijenata dovodi do srčane aritmije, pada krvnog tlaka, smanjenja mišićne mase i gubitka koštane gustoće, odnosno osteoporoze. Mogu uslijediti i dehidracija te poremećaj u radu bubrega. U izrazito teškim slučajevima nije isključena ni smrt.

Prejedanje, pa eliminacija

Bulimiju nervozu obilježavaju izmjena povećana apetita praćenog prejedanjem i patološki postupci usmjereni na mršavljenje ili sprječavanje debljanja. I bulimiju nervozu uzrokuje opsesiju izgledom i težinom. Razlika je u tome što si žrtve povremeno "priušte" obilje hrane, koja može poprimiti i patološke proporcije (izraz bulimija na grčkom znači "bikovska glad"). No, budući da je i bulimičaru mršavost "sveti cilj", prejedanje mu izaziva stid i strah od gubitka kontrole. Da bi ispravio pogrešku počinjenu prejedanjem, oboljeli od bulimije nastoji eliminirati unesenu hranu, pa pribjegava namjernom povraćanju, zloporabi laksativa i diuretika, gladovanju ili pretjeranom vježbanju. Posljedica oštrih oscilacija u količini unesene hrane su i nagle promjene u težini.

Kod bulimije nervoze ciklička izmjena prejedanja i povraćanja u sprezi s uzimanjem laksativa i diuretika može izazvati neravnotežu elektrolita i posljedično teške srčane aritmije. Bulimičari riskiraju oštećenje zubne cakline, ozljede jednjaka, želučani vrijed, upalu gušterače, oslabljenu pokretljivost crijeva i opstipaciju.

Za traženje pomoći treba hrabrosti

Onome tko trpi od poremećaja prehrane potrebna je pomoć liječnika, psihologa i stručnjaka za prehranu, kao i podrška okoline. Nažalost, mnogi oboljeli skrivaju svoje stanje, strahujući da će biti obilježeni u društvu pročuje li se za njihove tegobe. Tko posumnja da njegov bližnji pati od poremećaja prehrane, treba mu pristupiti s puno razumijevanja, podrške i ohrabrenja, bez predbacivanja i osuđivanja. Kad bi bilo moguće snagom volje pobijediti te poremećaje, kao i bilo koji drugi psihijatrijski poremećaj, tada oni uopće ne bi bili zdravstveni problem.

Protiv poremećaja prehrane najdjelotvornijom se pokazuje kognitivno-bihevioralna psihoterapija praćena liječničkim intervencijama u prehranu, jer pacijenta valja vratiti u normalnu težinu. Kod anoreksije nervoze moguće je propisati antipsihotik olanzapin, jer on potiče apetit i ublažava negativne emocije, poput straha od debljanja i iskrivljene predodžbe o vlastitom izgledu. Često se primjenjuju i antidepresivi, ponajviše oni koji potiču aktivnost serotonina. Korisni mogu biti i dodaci prehrani, konkretno cink i esencijalne masne omega-3 masne kiseline.

Psihijatrijski je tretman u pravilu ambulantan, a iznimno, ako je stanje pacijenta vrlo teško, može uslijediti i hospitalizacija. Ako su zbog poremećaja prehrane oboljeli drugi organi, razumljivo je da se odgovarajuće liječe.

Anoreksija nervoza i bulimija nervoza su dugotrajne, ali ne i doživotne bolesti, tako da se njihovo trajanje i intenzitet mogu bitno smanjiti terapijom. Novije analize pokazuju da se 50 posto svih oboljelih potpuno oporavi, a 30 posto njih zabilježi znatno poboljšanje.

Datum objave članka: 1. 4. 2012.