U mršavljenju nema instant rješenja

Bolesti i stanja / Unutarnje bolesti Hrvoje Iveković dr. med., spec. internist - gastroenterolog

Zbog dugotrajnosti i neizvjesna uspjeha liječenja, debljina predstavlja izazov kako za bolesnike tako i za liječnike

Kad je posrijedi prekomjerna težina, mnogi traže brzo rješenje, primjerice uoči odlaska na ljetovanje, vjenčanja ili nekog važnog društvenog događaja. Za sve koji teže takvim rješenjima slijedi loša vijest: nema brzog rješenja. Debljina je bolest s ozbiljnim komplikacijama i njezino liječenje je dugotrajan, često i mukotrpan proces.

Debljina je bolest

Debljina je stanje prekomjerna nakupljanja masnog tkiva. Može nastati kao rezultat utjecaja mnogih čimbenika - genetskih, fizioloških i psiholoških - ali za većinu nas posljedica je neravnoteže između količine unesene i potrošene energije. Drugim riječima, debeli smo iz vrlo jednostavna razloga: jedemo više nego što nam treba, a to što pojedemo "ne potrošimo" koliko bismo trebali.

Koliko je debljina sveprisutna, dovoljno će biti ilustrirati podacima da u Europi živi gotovo 60 posto prekomjerno teških (težina podijeljena s kvadratom visine ili indeks tjelesne težine veći od 27 kg/m2) i 20 do 30 posto debelih ljudi (indeks tjelesne težine veći od 30 kg/m2). Ni u Hrvatskoj situacija nije "ružičasta": 48 posto muškaraca i 35 posto žena ima prekomjernu tjelesnu težinu (indeks tjelesne težine veći od 27 kg/m2).

Nažalost, raširenost debljine samo je jedna strana ovog javnozdravstvenog problema. Druga, puno mračnija je da je debljina povezana s ozbiljnim zdravstvenim komplikacijama koje bitno narušavaju kvalitetu života. Ponajprije se to odnosi na šećernu bolest, visoki krvni tlak, bolesti srca i krvnih žila, a sve više dokaza upućuje i na povezanost debljine s nekim malignim bolestima (npr. rak žučnog mjehura i debelog crijeva).

Dakle, ne samo proširenost, nego i povezanost debljine s ozbiljnim komplikacijama pred liječnike jasno stavlja obvezu liječenja bolesnika s prekomjernom tjelesnom težinom i debljinom. No jednako kao što je "kile lako nakupiti", tako ih je "teško skinuti", pa zbog dugotrajnosti i neizvjesna uspjeha, liječenje debljine predstavlja izazov kako za bolesnike tako i za liječnike.

Pogrešno shvaćanje poremećaja

Bolesnici s debljinom i liječnici imaju različite pristupe liječenju. Kod bolesnika prevladava shvaćanje da je debljina estetski, a ne medicinski poremećaj. Iz toga izviru dvije osnovne pogreške: postavljaju se "preveliki" ciljevi, poput postizanja idealne tjelesne težine u nerealnom vremenu.

U praksi bolesnici najčešće započinju drastične redukcijske dijete, drugim riječima izgladnjuju se. Takve dijete rijetko tko može izdržati, što ima za posljedicu gubitak motivacije i vraćanje prijašnjim prehrambenim navikama. Ponovno se ubrzano nakupljaju izgubljeni kilogrami, često uz dobivanje ponekog kilograma više nego prije dijete. Nakon nekog vremena započinje se s novim ciklusom dijeta sa sličnim rezultatima. Tako dolazi do variranja u tjelesnoj težini, što dugotrajno može imati neželjene učinke za zdravlje.

Zaista, redukcija kalorija u prehrani (hipokalorijska prehrana) bitna je sastavnica svakog medicinski potpomognutog programa mršavljenja, ali ciljevi su mnogo skromniji: nastoji se postići gubitak 5 - 10 posto tjelesne težine u roku 3 do 6 mjeseci. Uz to, nije cilj samo izgubiti kilograme, nego i održati taj gubitak.

Nema čudotvornog pripravka

Razlike u shvaćanju postoje i onda kad govorimo o lijekovima za liječenje debljine. Poznati je aforizam da postoje "čudotvorni" i "nečudotvorni" lijekovi protiv debljine. "Čudotvorni" lijekovi ne postoje! Među "nečudotvornima" postoje, pak, oni koji su učinkoviti u liječenju debljine i oni koji to nisu. Kad je o potonjima riječ, najčešće su to tzv. bezreceptni proizvodi, koji se mogu slobodno kupiti u ljekarni. Najčešće su registrirani kao dodaci prehrani i sadrže sastojke za koje se tvrdi da djeluju tako da smanjuju unos energije i povećavaju njezinu potrošnju, ili oboje. Međutim, valja znati da je vrlo malo čvrstih dokaza u korist ijednog sastojka bezreceptnog sredstva za mršavljenje. Za takve dokaze nužna su višegodišnja iscrpna ispitivanja, a ako se utvrdi da neki pripravak djeluje, pojedinci će ga morati uzimati dulje vrijeme. To znači da valja provesti i dugoročna istraživanja njihove toksičnosti.

Lijekovi da, ali pod nadzorom

U slučajevima indeksa tjelesne mase 30 kg/m2, odnosno većeg od 27 kg/m2, uz pridruženu šećernu bolest, visok krvni tlak ili druge komplikacije debljine, indicirana je primjena lijekova. Za razliku od bezreceptnih proizvoda za mršavljenje, lijekovi namijenjeni liječenju debljine i pripravljeni od čistih kemijskih tvari imaju mnoge prednosti: njihovu farmakološku aktivnost moguće je točno odrediti i njome upravljati, u njima nema nikakvih suvišnih, a štetnih sastojaka; određivanje točne doze jednostavno je i pouzdano. Kemijski čista ljekovita sredstva pripravljaju se u kemijskim laboratorijima i tvornicama, i to izolacijom iz prirodnih sirovina ili, pak, kemijskom sintezom.

Bolesnika koji uzima lijek treba kontrolirati i ako nije došlo do petpostotne redukcije tjelesne težine u prvih 12 tjedana liječenja, treba prekinuti s uzimanjem lijeka.

Na našem tržištu postoje dva učinkovita lijeka za liječenje debljine: sibutramin (Reductil) i orlistat (Xenical). Sibutramin djeluje na centar za sitost, smanjuje apetit i povećava perifernu potrošnju energije, a orlistat smanjuje količinu masti u hrani.

Za odabir lijeka važno je poznavanje nuspojava i kontraindikacija, stoga ga ne treba koristiti prije savjetovanja s liječnikom. Načelno, orlistat je primjeren bolesnicima koji unose u organizam mnogo masnoća, a sibutramin je povoljan za bolesnike koji ne mogu kontrolirati količinu pojedene hrane.

Ispitivanja provedena u našoj zemlji pokazala su da je gubitak tjelesne težine od 5 posto uz pomoć sibutramina moguć u 90 posto pacijenata, a čak 45 posto pacijenata uspjelo je ostvariti 10-postotni gubitak tjelesne težine! Uz to, s gubitkom tjelesne težine uočeno je i normaliziranje povišenoga krvnog tlaka.

Valja istaknuti da je uzimanje lijekova za liječenje debljine vremenski ograničeno. Sibutramin se može kontinuirano uzimati do godinu dana, a orlistat dvije godine. Za primjene orlistata može se javiti potreba za nadoknadom vitamina topivih u mastima. Kod bolesnika na sibutraminu treba kontrolirati krvi tlak i bilo svaka dva tjedna u prva tri mjeseca liječenja, poslije jednom mjesečno tijekom tri mjeseca, a zatim jednom u tri mjeseca.

Mršavljenje je mukotrpan i dugotrajan proces i moguće ga je postići promjenom prehrambenih navika, redovitom fizičkom aktivnošću, te lijekovima, za one bolesnike kojima debljina opasno narušava zdravlje.

Datum objave članka: 1. 2. 2008.