Bobičasto voće - savršene kemijske tvornice

Hrana i zdravlje / Prehrambene preporuke Slađana Divković dr. med.

Sa svojim sočnim, mekanim i ukusnim plodovima, bobičasto voće odličan je izvor prirodnih vitamina, minerala i enzima

Pozitivan učinak na zdravlje

Početak ljeta donosi nam bobičasto voće, dozrelo na toplom ljetnom suncu: borovnice, maline, kupine, šumske jagode, ribiz i brusnice. Te biljke rastu samoniklo, kao šumsko voće, ali i kao kultivirane, pitome vrste uzgojene u vrtovima ili na plantažama. Njihovi sočni, mekani i ukusni plodovi odličan su izvor prirodnih vitamina, minerala i enzima.

Bobice su bogate biljnim fenolima, osobito flavonoidima koji imaju jaka antioksidativna svojstva. To su ujedno pigmenti od kojih potječu boja tih plodova i njihov karakterističan okus. Te tvari na neki način igraju ulogu u imunosnom sustavu biljke i pomažu da dozrije na suncu, a ne "izgori".

Svakako imaju pozitivan učinak i na naše zdravlje. U kombinaciji s antioksidativnim vitaminima (vitamin C, vitamin E i provitamin A) koji povećavaju njihov učinak, flavonoidi vežu slobodne radikale i na taj način čuvaju integritet stanice. Stoga se savjetuju za jačanje imunosnog sustava, kod slabokrvnosti i umora, za ublažavanje različitih simptoma alergija i osobama koje su sklone čestim upalama. Bobičasto voće smanjuje rizik od nastajanja nekih vrsta karcinoma, osobito želuca, jednjaka, debelog crijeva i pluća. Najviše takvih flavonoida, među kojima je antikarcenogeni kvercetin, sadrže pokožice ribiza, borovnice i crnoga grožđa.

Osobe s prekomjernom tjelesnom težinom također mogu u svoj jelovnik uvrstiti bobičasto voće, koje je niskokalorično, a bogato biološki vrijednim tvarima, važnim za regulaciju metabolizma. Bobice je najbolje konzumirati baš onakve kakve ih nalazimo u prirodi - svježe i bez dodatka industrijskog šećera.

Borovnica (Vaccinium myrtillus)

Borovnica sadrži flavonoid antocijan od kojeg potječe modro plava boja bobica. Plodovi su bogati vitaminom C, sadrže i tanine, jabučnu i limunsku kiselinu. List sadrži arbutin koji pomaže brzom zarastanju rana.

U terapijske svrhe koriste se svježe i sušene bobice, sok i ekstrakt biljke sa 25 posto flavonoida, te sušeni list kao čajna mješavina. Biološki aktivne tvari biljke imaju povoljan učinak na lošu cirkulaciju, osobito kod proširenih vena te bolova i žarenja u nogama. Ekstrakt borovnice povećava elastičnost i čvrstoću kapilara i poboljšava mikrocirkulaciju, pa se savjetuju, primjerice, osobama oboljelima od šećerne bolesti.

Klinička ispitivanja talijanskih znanstvenika potvrdila su da utječu na poboljšanje vida (poboljšava prokrvljenost mrežnice) i usporavaju degenerativne procese na oku, poput katarakte (sive mrene). Dokazana je i njihova djelotvornost kod upalnih bolesti sluznice usne šupljine i ždrijela. Sušeni list borovnice koristi se u čajnim mješavinama za liječenje povišenog šećera u krvi, a djeluje i kao blagi diuretik.

Brusnica (Vaccinium vitisidaea)

Sa svojim crvenim bobama, brusnica je ujedno najbogatija antiokidansima, prije svega flavonoidom zvanim proantocijanidin, vitaminima A i C te tvarima s P-vitaminskim djelovanjem. Vitamin P ili rutin poznat je po tome što popravlja prokrvljenost i kapilarnu cirkulaciju. Uz to, bobe sadrže i jabučnu, limunsku i jantarnu kiselinu, tanine i pektine. U sjemenkama ima oko 30 posto masnog ulja koje sadrži linolnu i linolensku kiselinu. Listovi brusnice bogati su glikozidima, koji djeluju povoljno u terapiji kroničnog katara mjehura i mokraćnih putova.

Sok od bobica savjetuje se preventivno i terapijski kod sklonosti upalama mokraćnog sustava, jer pomaže u očuvanju pH (kiselosti) mokraće. Nakon kure od tri tjedna, znatno se smanjuje mogućnost recidiva upale. Tijekom konzumacije u organizmu se izlučuje hipurna kiselina, koja sprječava razmnožavanje bakterija uzročnika infekcije, kao i pričvršćivanje bakterija na površinske stanice sluznice mokraćnog sustava. Ujedno skraćuje trajanje upale, ublažava bolove, osjećaj žarenja i druge simptome. Preporučuje se osobama koje pate od inkontinencije ili nose kateter, nakon operativnih zahvata na mokraćnom mjehuru, u slučaju povećanja i upale prostate te kod svih slučajeva gdje postoji povećan rizik za razvoj infekcije mokraćnog sustava. Savjetuje se i tijekom trudnoće. Brusnica, dakle, djeluje kao prirodni antibiotik, osobito kod infekcija izazvanih bakterijom E. colli. a novija istraživanja pokazuju da aktivne tvari iz brusnice djeluju i na uništenje bakterije Helicobacter pylori, koja je najvažniji uzročnik čira na želucu.

Čaj od listova brusnice (Folium vitis ideae) koristi se kao pomoć kod reume i gihta, jer pomaže u normalizaciji razine mokraćne kiseline u krvi. Savjetuje se tri tjedna piti tri šalice na dan, a potom načiniti stanku.

Šumska jagoda (Fragaria vesca)

Šumska jagoda je zeljasta trajnica, koja se posebno izdvaja mirisom, bojom i okusom. To je omiljeno šumsko voće pastira, planinara, izletnika i drugih ljubitelja prirode.

U terapijske svrhe koriste se plod, list i korijen biljke. Jagoda obiluje vitaminom C (ovisno o vremenskim prilikama, u 100 grama ga ima oko 60 mg), ali i nekim od vitamina B skupine (B1, B2, B6) te ima nešto folne kiseline i vitamina E. Od minerala ima najviše kalcija, kalija, željeza, magnezija, fosfora i mangana, dok su listovi bogati taninima. Korijenje i listovi jagode koriste se za grgljanje, zaustavljanje proljeva, kod upale sluznice želuca, ali i kao blagi diuretik u čajnim mješavinama. Svježi plodovi jagode potiču rad jetre i žuči.

Pitome jagode, koje sadrže 37 kcal na 100 grama, pored vitamina C sadrže mnogo kalija i mangana, koji je važan za rast, metabolizam i živčani sustav. Najukusnije su svježe, a zamrzavanjem gube dio arome jer u tom slučaju popucaju stanične stjenke. Njihov okus odlično se slaže s mliječnim proizvodima kao što su jogurt, mlijeko, vrhnje ili sladoled.

Malina (Rubus idaeus)

Zreli plodovi maline sadrže limunsku i jabučnu kiselinu, tanine, pektin te minerale kalij, kalcij, fosfor i željezo. U ljekovite svrhe koriste se plodovi i listovi maline, koji sadrže vitamine A i C. Malina je, kao i borovnica, prikladna za dijetalnu prehranu osoba oboljelih od šećerne bolesti, kao i onih sklonih upalama sluznice želuca.

Čaj od listova maline koristi se zajedno s listovima kupine i jagode kao adstringens kod vodenaste stolice, upala sluznice crijeva, za čišćenje krvi i zaustavljanje krvarenja. Savjetuje se i kod kožnih osipa i suhog, nadražajnog kašlja.

Malinov sirup ili čisti nerazrijeđeni sok od maline savjetuje se kod povišene tjelesne temperature i groznice, primjerice kod infektivnih bolesti, pa je osobito omiljen kod djece. Naime, niti jedan drugi voćni sok nema tako uravnotežen stupanj kiseline, slatkoće, mineralnih tvari i koloidnih struktura.

Malinov ocat, koji se priprema iz jednog dijela malinova sirupa i dva dijela vinskog octa, odlično je sredstvo za grgljanje u slučaju upale grla.

Kupina (Rubus fruticosus)

Kupina je toliko široko rasprostranjena, da je samo u Europi poznato nekoliko stotina vrsta. Kao i malina,  kupina se najviše uzgaja u vrtovima, ali najmirisniji plodovi s karakterističnom aromom rastu kao samonikli grmovi u prirodi, najčešće u šumama. Ljekoviti dijelovi biljke su plodovi, listovi i korijen.

Plod od minerala najviše ima željeza, kalija, kalcija, fosfora i magnezija, a od vitamina vitamin C i karoten (provitamin A). Zreli plodovi koriste se u pučkoj medicini kao dobro sredstvo za jačanje želuca, a budući da djeluju umirujuće, savjetuju se onima koji pate od nesanice.

Čaj od kupinova lišća zbog bogatstva tanina koristi se kod proljeva, upalnih bolesti crijeva, kožnih osipa i krvarenja kod bolesti probavnih organa. Budući da tanini iz lišća kupine djeluju vazokonstriktorno (stišću krvne žile), čaj se savjetuje i kod upale grla i glasnica te promuklosti, a pospješuje i izbacivanje sluzi (ekspektorans).

Osušen i sitno izrezan korijen kupine, pripremljen kao čaj, djelotvoran je kod otoka (edema) bilo kojeg uzroka.

Crni ribiz (Ribes nigrum)

Kao vrsta, crni ribiz najčešće se koristi u narodnoj medicini. Ovisno o sorti, bobice mogu biti žute ili crvene boje. Zreli plodovi sadrže biološki vrijedne tvari, osobito organske kiseline, minerale i vitamine. Crni ribiz najbogatiji je vitaminom C i ima ga oko 200 do 230 mg na 100 grama ploda, što je gotovo dva puta više nego u plodu limuna ili naranče.

Plod sadrži i mnogo vitamina A te neke od vitamina B skupine (B1, B3, B6). Neki autori ističu vrijednost bobica i po tome što sadrže rijetki vitamin J (vitamin za pluća), koji je sličan vitaminu C, pa se bobice savjetuju u sprječavanju i liječenju svih oblika infekcija i upala pluća. Zanimljivo je da zrele bobice bazge (Sambucus nigra) sadrže istu tamnoljubičastu boju kao i vitamin J (kojeg ima još samo u limunu). Stoga se plod koristi i prerađen, za izradu soka, kompota, pekmeza i marmelada, a od njega se pravi i ocat, vino i likeri. Od minerala ima najviše kalija, kalcija, fosfora, željeza i bakra. Plodovi crnog ribiza savjetuju se kod iscrpljenosti, za jačanje prirodne otpornosti organizma, kod slabokrvnosti, za poticanje apetita te za ublažavanje želučanih i crijevnih tegoba.

Listovi crnog ribiza sadrže organske kiseline tanin i eterično ulje, koje djeluje povoljno na rad bubrega te kod svih pojava reumatskih bolesti i gihta.

U prevenciji i očuvanju zdravlja na raspolaganju imamo bogatu riznicu plodova iz prirode koju je najbolje opisao prirodni liječnik dr. Schierbaum rečenicom: "Sve kemijske tvornice svijeta ne rade tako točno i savršeno kao jedna mala biljka".

Količina vitamina C u svježem voću

voće

mg/100 grama ploda

crni ribiz200
crveni ribiz160
kupina100
šumska jagoda80
borovnica80
malina40
pitoma jagoda40
Datum objave članka: 1. 6. 2018.
izdvojeni proizvodi