Alergija - uzroci, vrste, simptomi i liječenje

Rizični čimbenici

Zrelost organizma 

Iako se alergija može razviti bilo kada u životu, možda čak i u majčinoj utrobi, najčešća je u dječjoj dobi, iako se po prvi put može pojaviti i u odrasloj dobi.
 
Nezrelost imunosnih funkcija u ranoj dječjoj dobi razlog je zašto su alergijske reakcije češće u male djece, nego li u kasnijoj dobi. Prvo se manifestiraju kao atopijski dermatitis (ekcem).

Napredovanje alergijskih bolesti od dojenačke do odrasle dobi u smislu u smislu ekcema, alergije na hranu, alergijskog rinitisa i astme naziva se alergijski marš ili atopijski marš:

• od rođenja do 1. godine - Iritacija kože, poput osipa ili ekcema
• od 1. do 3. godine - alergije na hranu (top 8 nutritivnih alergena su kikiriki, orašasti plodovi, kravlje mlijeko, jaja, pšenica, soja, riba i školjke)
• od 4. do 6. godine - sezonske i okolišne alergije, uključujući alergijski rinitis
• od 5. do 7. godine - astma, kronična bolest karakterizirana upalom dišnih putova u plućima.

Oko 50 posto djece s ekcemom razvije astmu, a 33 posto razvije alergije na hranu. Djeca s ekcemom također imaju veći rizik od razvoja alergijskog rinitisa. Alergija na hranu u djetinjstvu također je čimbenik rizika za alergijski rinitis i astmu.

Ipak, progresija neće biti vidljiva kod svake osobe niti će baš svatko iskusiti baš svako navedeno stanje.

Tako, na primjer, alergijska astma, koja se javlja već u dječjoj dobi, može postojati i u odrasloj dobi, dok alergijski rinitis ima tendenciju nestajanja među starijom populacijom.

Naslijeđe

Čini se da je glavni čimbenik reakcije na alergene naslijeđe, odnosno predispozicija za razvoj alergije.

Već neko vrijeme poznato je da alergije imaju tendenciju "ugnježđivanja" u obitelji, što bi značilo da se rizik alergije razvija zajedno s alergijskom poviješću bolesti roditelja.

Ako niti jedan roditelj nije alergičar, vjerojatnost da dijete razvije alergiju je 15 posto, ako je jedan roditelj alergičar, rizik se penje na 50 posto, a ako su oba alergičari, rizik je čak 75 posto. 

S druge strane, moguće je naslijediti predispoziciju za razvoj alergije, a da se simptomi možda nikad ne razviju.

Isto tako, ne nasljeđuju se iste alergije ili iste bolesti svojih roditelja. Nejasno je što određuje koje supstancije će potaknuti reakciju kod osobe s predispozicijom na razvoj alergije, kao i koje će bolesti možda razviti i s koliko izraženim simptomima.
 

Okoliš

Još jedan značajan uzročni čimbenik u nastanku alergije je okoliš.

Jasno je da mora postojati genetsku predispozicija i izloženost alergenu kako bi se razvila alergija.

Isto tako, poznato je i da, što su intenzitet i količina izloženosti alergenu veći, da je veća i vjerojatnost razvoja alergije.

Međutim, nije dovoljno imati samo predispoziciju. Čak i osobe jako sklone alergiji neće razviti alergiju na sve. Dakle, nisu zanemarive okolnosti čije karakteristike su takve da mogu potaknuti alergijsku reakciju na određeni alergen.
 

Drugi važni čimbenici koji pogoduju alergiji

 Postoje i neki drugi važni utjecaji koji mogu dodatno pridonijeti razvoju alergijske reakcije. Neki od njih su pušenje, onečišćenje zraka, infekcije i hormoni.
 
Čini se da i trenutačno zdravstveno stanje može imati utjecaja. Ako se dođe u kontakt s alergenom u trenutku opće slabosti, primjerice nakon virusne infekcije, veća je vjerojatnost da će osoba razviti alergiju na njega.
 
Postoje i dokazi da je mogućnost razvoja alergijske reakcije manja kod dojene djece nego kod one hranjene adaptiranim mlijekom.
 

„Ono što izaziva reakciju je naš imunosni sustav, koji inače neškodljive tvari prepoznaje kao ozbiljnu prijetnju i stoga ih napada.“

Alergije se obično kategoriziraju na temelju izvora alergena, vremena reakcije i specifičnih simptoma.
 

Podjela alergija prema izvoru alergena

 
Uobičajene podjela prema izvoru alergena uključuje sljedeće vrste alergije:

• alergija na hranu - alergija na hranu ili nutritivna alergija nastaje kada imunosni sustav tijela pretjerano reagira na određene proteine ​​iz hrane. Uobičajeni nutritivni alergeni uključuju mlijeko, jaja, kikiriki, orašaste plodove, ribu, školjke, pšenicu i soju. Simptomi mogu varirati od blagih (svrbež, osip) do teških (anafilaksa). 
• sezonska alergija, alergijski rinitis - izaziva je pelud drveća, trava i korova, uzrokujući simptome poput kihanja, curenja iz nosa, začepljenosti nosa i svrbeža očiju:
  • sezonski alergijski rinitis - vezan je uz cvatnju
  • cjelogodišnji ili perenijalni rinitis - glavnu ulogu u njegovu nastanku imaju alergeni unutarnjih prostora (duhanski dim, kućna prašina, plijesan, grinje, dlaka kućnih ljubimaca i dr.)
• alergija na ubod insekta - alergijska reakcija na ubod insekta poput pčele, ose, stršljena itd. može varirati od lokalizirane otekline i svrbeža do teške i po život opasne anafilaktičke reakcije
• alergija na lijekove - alergijska reakcija na lijekove može se pojaviti čak i u slučaju kada se lijek uzima u propisanoj dozi. Uobičajeni primjeri uključuju penicilin i druge antibiotike, kao i određene lijekove protiv bolova.
• alergija na lateks - alergijska je reakcija na prirodni gumeni lateks koja može predstavljati ozbiljan zdravstveni rizik. Rukavice od prirodnog lateksa, baloni, kondomi i drugi proizvodi od prirodnog kaučuka sadrže lateks.
• kontaktna alergija (kontaktni alergijski dermatitis) - kožna je reakcija na izravni kontakt s alergenom poput otrovnog bršljana, nekih metala, boje za kosu itd.

Podjela alergija prema vrsti alergijske reakcije

 
Prema vrsti alergijske reakcije, alergije mogu biti

• IgE-posredovane alergije - to su trenutačne reakcije, koje se često manifestiraju osipom, oticanjem i potencijalno anafilaksijom (po život opasnu reakciju). Uobičajeni okidači uključuju hranu i inhalatorne alergene.
• alergije koje nisu posredovane IgE protutijelima - karakterizira ih odgođena reakcija, koja se obično javljaju satima nakon izlaganja i često uključuje simptome povezane s crijevima.
   

Uzimajući u obzor nekoliko vrsta alergija, velik je broj mogućih alergena, no neki su više, a neki manje uobičajeni.
 
Najpoznatiji alergeni su:

• peludi trava, drveća i korova
• životinjska dlaka
• prašina (grinje)
• određena hrana (npr. školjke)
• lijekovi (posebno acetilsalicilatna kiselina)
• lateks
• otrovni bršljan.

 

Poznato je da dramatične reakcije mogu izazvati i ubod pčele, crvenih mrava, penicilin i kikiriki.

Okidači za pojavu alergijske reakcije mogu biti:

• manje ozljede
• previsoka ili preniska temperatura
• intenzivno vježbanje
• pretjerane emocije.

 
 
Specifični alergen često nije moguće identificirati, osim ako u prošlosti nisu bile zabilježene slične reakcije.
 
Svakako treba spomenuti da i neki fizikalni čimbenici mogu dovesti do razvoja alergijske reakcije (fizikalne urtikarije). Među njima najčešći su hladnoća, toplina, pritisak, UV zrake, voda, znoj i grebanje.
 
Saznajte više o vrstama, simptomima i liječenju fizikalnih urtikarija.
 

Većina simptoma alergijske reakcije nastaje vrlo brzo nakon izloženosti alergenu.

Simptomi se donekle razlikuju u ovisnosti o vrsti alergena koji je pokrenuo alergijsku reakciju:

• inhalatorni (oni koji se udišu) i kožni alergeni - simptomi uključuju svrbež i pojačano suženje očiju, kihanje i curenje iz nosa, osip, osjećaj umora i urtikariju 
• nutritivni alergeni - u slučaju alergije na hranu javljaju se grčevi u trbuhu, povraćanje ili proljev
• insekti - kod alergije na insekta (pčela, osa i sl.) primjetni su oticanje na mjestu uboda, crvenilo kože i bol
• kontaktni alergeni - pojava simptoma alergijskog kontaktnog dermatitisa.

Jačina alergijske reakcije može varirati od blage, s gotovo neuočljivim simptomima, preko umjerene sa simptomima nalik na prehladu ili gripu, do jake s intenzivno izraženim simptomima.
 

Anafilaksija

 
Anafilaksija je najjača alergijska reakcija, pri čemu antitijela uzrokuju opću tjelesnu reakciju.
 
Simptomi anafilaksije mogu uključivati:

• urtikariju i svrbež po cijelom tijelu
• otežano disanje
• oticanje lica, jezika i grla
• otežano gutanje i govor
• promuklost i osjećaj gušenja
• trnce u rukama, nogama, usnama ili na tjemenu
• promjenu boje kože - bljedilo, cijanoza.

 
Anafilaksija je životno ugrožavajuće stanje koje zahtijeva neodgodivu medicinsku intervenciju.
 
Kako se simptomi mogu brzo pogoršavati, u slučaju najmanje sumnje treba potražiti liječničku pomoć.
 
U međuvremenu, ako osoba ima autoinjektor adrenalina, treba ga odmah upotrijebiti jer suzbija alergijsku reakciju dok ne stigne liječnička pomoć i može spasiti život.
 

U dijagnostici spornog alergena veliku važnost imaju detaljni anamnestički podaci dobiveni od bolesnika.

Pitanja na koje se traže odgovori su simptomi, njihov intenzitet, kad se javljaju, koliko traju, s čim se povezuju ili što im prethodi, profesija, prehrambene navike, moguće prethodne alergije koje kao takve nisu prepoznate niti liječene, postojeće bolesti, postojanje alergije u obitelji itd.

Većina osoba s alergijom vremenom nauči prepoznavati okidače koji pokreću alergijsku reakciju, ali i kako izbjeći, to jest prevenirati njezinu pojavu. Ako to nije moguće, preporuča se provesti alergološku obradu kako bi se identificirali alergeni kao okidači alergijske reakcije.

Alergološko testiranje je postupak identifikaciju tvari na koju/koje je osoba alergična.

Postoji nekoliko testova kojima se dokazuje ili isključuje postojanje alergijske reakcije - kožni testovi, krvni testovi i eliminacijski test.

Prije testiranja bolesnik dobije konkretne upute kako se pripremiti, npr. prestati uzimati antihistaminike ako ih koristi ili neke druge lijekove koji mogu utjecati na rezultat testa, ne nanositi na kožu sredstva za njegu kože itd.

Svaka metoda ima svoje prednosti i ograničenja, što je moguće analizirati u razgovoru s liječnikom alergologom kako bi se odabrao najprikladniji pristup.

U procesu dijagnostike treba uzeti u obzir i individualne razlike među ljudima. Neke osobe osjetljivije su na određene alergene od drugih, neke pak mogu pozitivno reagirati na test, a da zapravo nemaju simptome alergije (u ovom slučaju kaže se da je osoba senzibilizirana, ali ne i alergična). 
 

Kožni test na alergiju

Kožni test na alergiju najviše se upotrebljava i od najveće je pomoći u otkrivanju okidača alergije.

Postoji nekoliko različitih metoda - ubodom (prick test), grebanjem (scratch test), unosom alergena u kožu (intradermalni test) i kontaktom (kontaktni test).

Kožni testovi obično se izvode na unutarnjem dijelu podlaktice, osim kontaktnog testa koji se izvodi na leđima.

Sve metode uključuju izloženost maloj količini alergena, uz praćenje reakcije kroz određeno vrijeme.
 

Test ubodom (prick test)

Kožno testiranje prick metodom (metodom uboda) uključuje nanošenje alergena u tekućoj formi na podlakticu ili leđa, nakon čega liječnik lancetom nježno ubada kožu kako bi omogućio da mala količina otopine prodre odmah ispod površine kože.

Rezultati se obično pojavljuju unutar 15 do 30 minuta.

Pozitivan rezultat testa označava pojava urtike, okružene malim krugom crvene kože i svrbežom. Što je reakcija jača, to je i vjerojatnost postojanja alergije veća.

Negativan rezultat testa obično znači da nema alergije. No, u nekim slučajevima dolazi do lažno negativne reakcije, npr. ako bolesnik uzima antihistaminike ili druge lijekove koji blokiraju djelovanje histamina.

Prick test koristi se za testiranje respiratornih alergena (poput peludi, prašine, plijesni i životinjske dlake) i nutritivnih alergena. Također se može koristiti kao početni test za testiranje alergije na otrove insekata, penicilin i druge lijekove, a prije intradermalnog testiranja.

Ovisno o anamnestičkim podacima, osoba se može testirati na jedan ili više alergena.
 

Test grebanjem (scratch test)

Test grebanjem vrlo je sličan testu ubodom, s tom razlikom što se nakon nanošenja alergena u tekućem obliku lancetom nježno zagrebe površina kože tako da kapljice ulaze u kožu kroz ogrebotinu.
 

Intradermalni test

Intradermalni test provodi se:

• kada je prethodni kožni ubodni test negativan, a postoji sumnja na alergiju na određenu tvar
• u slučaju sumnje na alergiju na ubod insekta)
• u slučaju testiranja nekih okolišnih alergena kao što su plijesni ili grinje.

 
Intradermalni test izvodi se na način da se intradermalnom iglom unese mala količina alergena u kožu unutarnje strane podlaktice.  Osim alergena, u kožu se unose i kontrolne tvari (pozitivna kontrolna tvar -histamin i negativna kontrolna tvar -fiziološka otopina). Postupak traje oko petnaestak minuta i može biti blago neugodan.
 

Epikutani test (patch test)

Epikutani ili patch test služi za otkrivanje kasne preosjetljivosti na nutritivne i kontaktne alergene.

Izvodi se na način da se na samoljepljive trakice (flastere) nanese sumnjivi alergen, a zatim se trakice zalijepe na kožu gornjeg dijela leđa, gdje ostaju 48 sati.

Nakon dva dana, odnosno 48 sati očitavaju se prvi rezultati. Nakon 72 sata slijedi ponovno očitanje zbog mogućnosti zakašnjele alergijske reakcije.

Krvni test na alergiju

Od krvnih testova na alergiju na raspolaganju su RIST i RAST test. Izvode se u slučaju nepodudaranja podataka dobivenih od bolesnika i rezultata kožnog testa ili neodgovarajućeg odgovora na terapiju.

RIST test (radioimunosorbentni test)

RIST je krvni test koji mjeri ukupnu količinu IgE protutijela.

Imajući na umu što sve može uzrokovati povišenu razinu IgE (npr. infekcija parazitima, bakterijska ili virusna infekcija), ovaj test nije pouzdan za otkrivanje specifičnog alergena.

S druge strane, neke osobe mogu imati povišenu razinu IgE a ne razviju alergiju ili imaju normalnu razinu IgE, a pokazuju znakove alergije.
 

RAST test (radioalergosorbentni test)

RAST je krvni test na alergiju koji mjeri prisutnost specifičnih IgE protutijela na određeni alergen koji pokreću alergijsku reakciju.

Za mjerenje razine specifičnih IgE protutijela koristi se mali uzorak krvi za. Pozitivan rezultat znači da je osoba senzibilizirana, odnosno da se u krvi nalaze specifična IgE protutijela na testirani alergen.

Nalaz je obično dostupan unutar nekoliko dana.

Eliminacijski test na alergiju

Eliminacijski test na alergiju podrazumijeva privremeno ukidanje unosa sumnjivog alergena i ponovno izlaganje kako bi se vidjelo javlja li se reakcija.

Najčešće se koristi kao dodatna dijagnostička metoda koja potvrđuje ili osporava određeni alergen koji izaziva nutritivnu alergiju.
 

Nekoliko je mogućih terapijskih opcija u liječenju alergije, kao što su izbjegavanje alergena, medikamentozna terapija, lokalna terapija i imunoterapija.

Izbjegavanje / eliminacija

Poznavanje alergena omogućuje njihovo izbjegavanje, ili, kad je moguće, potpunu eliminaciju, što je i jedna od prvih smjernica antialergijske terapije. Ako se odstrani okidač, uz modernu terapiju alergije se mogu staviti pod kontrolu.
 

Medikamentozna terapija

 
Liječenje alergije obično uključuje bezreceptne i receptne lijekove.
 
Za ublažavanju simptoma alergijske reakcije koriste se antihistaminici (lijekovi koji blokiraju histaminske receptore i sprječavaju djelovanje histamina koji se oslobađa tijekom alergijske reakcije) i dekongestivi (lijekovi koji smanjuju otečenost sluznice nosa, upalu i stvaranje sluzi te ublažavaju začepljenost nosa).
 
U nekim slučajevima potrebna je i kratkotrajna primjena kortikosteroida (smanjuju upalu), a moguća je i primjena stabilizatore mastocita, koji sprječavaju oslobađanje histamina iz mastocita.
 
Prije primjene bezreceptnih lijekova uputno je razgovarati s liječnikom. Ako bezreceptni lijekovi ne djeluju na smanjenje blažih simptoma, potrebno je ponovo se javiti liječniku, kao i u slučaju pojave alergijske reakcije na lijek. 
 

Topikalna (lokalna) terapija

 
Kako bi se smanjili oteklina, svrbež i crvenilo kože, na zahvaćenu površinu moguće je nanijeti led i lokalnu kremu koja sadrži kortikosteroide. 
 

Imunoterapija

 
Imunoterapija je metoda liječenja alergije primjenom malih doza alergena kako bi se tijelo s vremenom na njega naviklo (hiposenzibilizacija / desenzibilizacija). Primjenjuje se putem injekcija ili sublingvalno.
 
Imunoterapija injekcijama podrazumijeva primjenu alergena putem potkožne injekcije tijekom nekoliko godina. Najkorisnija je za alergene poput peludi, dlake kućnih ljubimaca, uboda insekata i astme.
 
Sublingvalna imunoterapija pretpostavlja svakodnevnu primjenu kontroliranih malih doza alergena putem tablete ili tekućine koja se otapa ispod jezika sve dok se ne ublaži ili nestane alergijska reakcija. Koristi se u slučaju astme i alergije na grinje, ambroziju i trave.

S obzirom da su simptomi alergijske reakcije rezultat pogrešno prepoznatog "napada" na tijelo, i općenito prirodno jačanje imuniteta također može, među ostalim terapijskim mogućnostima, imati određenu ulogu u borbi protiv alergije.
 

Osobama s alergijom savjetuje se da slože tzv. antialergijski set, koji sadrži sve što alergičaru može biti potrebno u bilo kojem trenutku.
 
Jednom kad se popuni, uputno je provjeriti sadržaj antialergijskog seta sa svojim liječnikom.
 
Isto tako, preporučljivo je imati ga uvijek sa sobom. Moguće je imati i dva takva seta - jedan u kući, a drugi koji se nosi izvan kuće.
 
Uputno je redovito provjeravati rok valjanosti svih lijekova u setu i na vrijeme ih zamijeniti novima.
 
Na putovanju treba voditi računa o tome da je antialergijski set nadohvat ruke, u ručnoj prtljazi.
 

Kapi za oči

 
Ako su oči crvene i osjeća se svrbež, od pomoći mogu biti antihistaminske kapi koje suzbijaju simptome sezonskoga alergijskog konjunktivitisa - ublažavaju upalu i svrbež te smanjuju oticanje i suženje.
 
Nije naodmet koristiti i umjetne suze, jer će isprati alergene s površine oka.
 

Dekongestivi

 
U slučaju otečenosti nosne sluznice i posljedične slabije prohodnosti mogu pomoći dekongestivi.
 
Dekongestivi su dostupni u slobodnoj prodaji, a mogu se naći i u kombinaciji s antihistaminikom.
 
Osobe koje imaju povišen krvni tlak, glaukom ili bolest štitnjače, prije uzimanja dekongestiva trebale bi se posavjetovati s liječnikom.
 
Dekongestive u obliku spreja za nos ne preporučuje se uzimati dulje od tri dana, jer to može dovesti do povratka ili pogoršanja simptoma alergijske reakcije. 

Kortikosteroidi

 
Kortikosteroid u obliku nazalnog spreja često je prvi izbor za liječenje alergijskog rinitisa.
 
Ako postoji osjećaj isušenosti nosne sluznice, od pomoći može biti ispiranje nosa slanom otopinom.
 

Antihistaminici

 
Antihistaminici za oralnu primjenu mogu ublažiti alergijske simptome, uključujući kihanje, curenje iz nosa, svrbež i suženje očiju.
 
Oni novije generacije (loratadin, desloratadin, cetirizin, feksofenadin) uzrokuju manju pospanost od starijih antihistaminika.
 
Antihistaminici su dostupni u slobodnoj prodaji i na recept. U svakom slučaju prije njihove primjene uputno je savjetovati se s liječnikom ili ljekarnikom.
 

Bronhodilatatori

 
Treba znati da alergija može pogoršati postojeću astmu. Stoga je u slučaju napada astme (bronhospazam) poželjno pri ruci imati brzodjelujući bronhodilatator u formi inhalera, koji je dostupan samo na recept, i trebao bi biti dio terapije upravljanja astmom. U slučaju blagog napada, nekoliko udisaja brzo će opustiti bronhalnu muskulaturu i olakšati disanje.
 
Inhalacijski steroidi ne ublažavaju odmah simptome, ali se mogu propisati za dugoročnu kontrolu astme.

Adrenalin za samoprimjenu

 
Ako kod alergičara postoji rizik razvoja ozbiljne, po život opasne alergijske reakcije (anafilaksija), u antialergijskom setu treba imati adrenalin u obliku autoinjektora. Njegova primjena može zaustaviti ili obuzdati tešku alergijsku reakcije, koju neke osobe razviju na određene namirnice, lijekove ili ubod nekih insekata.
 
Alergijska reakcija može uključivati jako oticanje dišnih putova, otežano disanje i značajan pad krvnog tlaka, što može biti opasno po život ako se odmah ne liječi.
 

Krema i losion za kožu

 
Za slučaj kožne alergijske reakcije, dobro je pri ruci imati kortikosteroidnu kremu, koja ublažava upalnu reakciju, kao i hidratantnu kremu koja ublažava osjećaj svrbeža i suhoću.
 
U slučaju ozbiljnije kožne reakcije ili pojave ekcema, liječnik može preporučiti ili propisati i druge lijekove.


 

Navlaka protiv prašine i grinja

 
Ako osoba pati od alergije na prašinu i grinje, na putovanje treba nositi vlastiti antialergijski jastuk ili jastučnicu, po mogućnosti i specijalnu navlaku za madrac, jer će na taj način izbjeći alergijski ili astmatični napad, bez obzira gdje provede noć.
 

Medicinska informacija

 
Osobe koje pate od po život opasne alergije, trebale bi u svakom trenutku nositi medicinsku narukvicu upozorenja.
 
Ako je posrijedi blaža alergija, informacija se može pohraniti i na info kartici koja je sastavni dio antialergijskog seta (ime i prezime, tip alergije, ime, prezime i telefonski broj liječnika, kontakt informacije u slučaju hitnosti i informacije o zdravstvenom osiguranju).