Bronhiektazije - nepovratno oštećenje dišnih putova

Bolesti i stanja / Živčani i mentalni sustav Carmen Rivier-Zurak dr. med.  /  Katarina Kujundžić

Kod bronhiektazija svaka nova upala dodatno oštećuje stijenku bronha i s vremenom pogoduje njezinu širenju i sve težem odstranjivanju sluzi što otežava disanje

Disanje je potpuno automatski fiziološki proces koji je pod utjecajem nesvjesnih dijelova živčanog sustava i pod kontrolom je centra za disanje na bazi mozga. Njegova funkcija je razmjena plinova - udahnutim zrakom unosimo kisik, dok kroz izdahnuti zrak izbacujemo ugljični dioksid koji nastaje kao nusproizvod metabolizma.
 
Da bi udahom zrak stigao do alveola mora proći nekoliko etapa - ulazi kroz nos (ili usta), zatim prolazi kroz ždrijelo i grkljan te ulazi u dušnik iz kojeg preko bronha i njegovih najmanjih ogranaka bronhiola stiže do razine plućnih alevola gdje se odvija razmjena plinova. U suprotnom smjeru odvija se proces izdaha kojim se odstranjuje ugljični dioksid.

S obzirom da je dišni sustav neprestano izložen brojnim mikroorganizmima i drugim štetnim tvarima, tijelo je razvilo brojne obrambene mehanizme. Ako uzročnik i „prođe“ prvu liniju obrane, na scenu stupaju stanice bijele krvne loze koje oslobađaju tvari za borbu protiv infekcije, što može uzrokovati upalu okolnog tkiva.

Kod većine osoba respiratorna upala prolazi sama od sebe ne izazivajući dodatne probleme. Međutim, kod bronhiektazija svaka nova upala dodatno oštećuje stijenku bronha i s vremenom pogoduje njezinu širenju te progresivno pogoršava stanje.

U slučaju postojanja kroničnog upalnog procesa na razini donjih dišnih puteva može doći do otežane razmjene plinova i ozbiljnih zdravstvenih problema pa i ugrožavanja vitalnih organa.

Što su bronhiektazije?

Bronhiektazije nastaju kao posljedica kronične upale i drugih stanja koja oštećuju stijenku bronha i onemogućuju odstranjivanje sluzi koja inače pomaže u otklanjanju nečistoća iz dišnih putova (udahnute prašine, alergena, mikroorganizama i drugih čestica). Zahvaćaju srednje i manje bronhe.


S protokom vremena, stijenka bronha zadeblja i polako gubi svoju funkciju „čistača“ sluzi jer su stanice s trepetljikama oštećene ili uništene, a stijenka je mlohava. Ako znamo da se trepetljike respiratornog epitela inače gibaju na način da pomiču sluz i u njoj zadržane čestice prema nosnom dijelu ždrijela, gdje se sluz najčešće nesvjesno proguta, onda je jasno zašto se kod bronhiektazija sluz teže odstranjuje. Nakupljanje sluzi ometa protok zraka i povećava podložnost razvoju infekcije. Svaka nova infekcija uzrokuje sve veću štetu u dišnim putovima što otežava disanje, a u nekom trenutku može potpuno onemogućiti protok zraka.

Bronhiektazije karakteriziraju razdoblja poboljšanja i pogoršanja (egzacerbacije). Iako se ne mogu izliječiti, mogu se uspješno kontrolirati pa osobe s pravodobno postavljenom dijagnozom mogu usprkos bolesti imati zadovoljavajuću kvalitetu života.

Što može dovesti do razvoja bronhiektazija?

Bronhiektazije se javljaju se kao zasebna bolest ili u sklopu nekih kongenitalnih ili stečenih bolesti i sindroma. Njihova pojava najčešće je rezultat ponavljajućih infekcija ili drugih stanja, a ponekad uzrok ostaje neprepoznat (idiopatske bronhiektazije).

Mogući uzroci stečenih bronhiektazija uključuju:
  • prethodne teške infekcije koje su oštetila pluća (teška upala pluća, hripavac, ospice, tuberkuloza)
  • genetske bolesti i poremećaji (npr. cilijarna diskinezija - poremećaj na razini trepetljika respiratornog epitela; cistična fibroza - nasljedna bolest koju karakterizira stvaranje gustog i ljepljivog sekreta na svim mjestima gdje ima žlijezda s vanjskim izlučivanjem, pa tako i u dišnom sustavu, što rezultira kroničnim upalnim procesom i smanjenom sposobnošću disanja)
  • poremećaji imunosnog sustava koji otežavaju borbu protiv infekcije
  • aspiracija u pluća (npr. tekućine, želučane kiseline ili hrane)
  • alergijska bronhopulmonalna aspergiloza (alergija na gljivicu iz roda Aspergillus)
  • blokada dišnih putova (npr. tumorom ili udahnutim predmetom) što dovodi do prekomjerne produkcije sluzi koja uzrokuje stalan podražaj na kašalj i otežava disanje
  • druga stanja (npr. reumatoidni artritis, Crohnova bolest, Sjögrenov sidrom).

Simptomi bronhiektazija

Bronhiektazije mogu nastati u svakoj životnoj dobi, a simptomi se razlikuju među ljudima (neke osobe imaju samo jedan do dva simptoma, neki pak većinu njih).

Simptomi se postupno javljaju i s vremenom pogoršavaju zbog ponavljajućih infekcija, dok u nekim slučajevima ne moraju ni nastati.

U akutnoj fazi bolest može se javiti umor, povišena temperatura, groznica, osjećaj nedostatka zraka i noćno znojenje. Tijekom vremena povećava se ozbiljnost simptoma.


Najčešći simptom je dugotrajan kašalj uz iskašljavanje puno sluzi, čija količina varira. Neke osobe čak mogu imati suhi kašalj bez ispljuvka ili ga ima vrlo malo.

Učestale respiratorne infekcije također su česta karakteristika. Čest nalaz je i neugodan zadah iz usta (halitoza) i zviždanje pri disanju, kao i tzv. batićasti prsti (povećanje vrhova prstiju ruku ili nogu uz nestanak kuta između prsta i izdignuća nokta).

Ostali mogući simptomi su osjećaj umora i teže koncentracije, nedostatak zraka (otežano disanje ili zaduha), problemi sa sinusima, gubitak ne težini, anksioznost ili depresija.

Manje uobičajeni simptomi uključuju iskašljavanje sluzi s primjesama krvi (hemoptiza) i bol u prsima.

Kako bi se progresija bolesti zaustavila na vrijeme bitno je posjetiti liječnika u slučaju neprestanog kašlja i pojave ostalih gore navedenih simptoma.

Kako se dijagnosticiraju bronhiektazije?

Trenutačno najbolja pretraga uključuje korištenje kompjutorizirane tomografije visoke rezolucije (HRCT) koja spaja nekoliko rendgenskih slika iz različitih kutova zajedno i daje vrlo detaljnu sliku dišnih putova. Dok kod zdravih dišnih putova bronhi izgledaju kao stablo čije se grane postupno sužavaju, u slučaju bronhiektazija bronhi i bronhioli su prošireni.


Ostali testovi koji mogu procijeniti stanje dišnog sustava i otkriti razlog koji se krije iza bronhiektazija su:
  • krvne pretrage (među ostalim analiza bijele krvne loze radi procjene funkcije imunosnog sustava)
  • pretraga sluzi (analiza ispljuvka na bakterije i gljivice)
  • analiza uzorka znoja (visoka koncentracija soli u znoju može biti uzrokovana cističnom fibrozom)
  • test plućne funkcije (spirometrija)
  • bronhoskopija (pretraga feksibilnom sondom na čijem kraju se nalazi kamera koja otkriva moguću blokadu dišnog puta udahnutim predmetom ili tumorskim procesom, ili uzrok krvarenja).

Moguće komplikacije bronhiektazija

Teške bronhiektazije mogu dovesti do po život opasnog zdravstvenog stanja koje zahtijeva neodgodivu liječničku intervenciju i zdravstvenu skrb.

Rijetka, ali opasna, komplikacija je iskašljavanje velike količine krvi - masivna hemoptiza. Do ovog stanja može doći ukoliko iznenada prsne dio krvne žile koja opskrbljuje pluća.


Zatajenje dišnog sustava teška je komplikacija koju uzrokuje nedovoljna količina kisika u plućima uslijed čega se slabije odstranjuje ugljični dioksid. Pacijent osjeća nedostatak zraka, kao da se guši, a disanje je plitko i ubrzano. U teškim slučajevima može doći do cijanoze kože, usana i noktiju, mentalne konfuzije i pospanosti.

Atelektaza pluća je stanje u kojem zbog začepljenja bronha, odnosno njegovih ogranaka, jedan ili više dijelova pluća ostanu bez zraka zbog čega dolazi do kolapsa plućnih mjehurića (alveola). U ovom slučaju javlja se nedostatak zraka, plitko i ubrzano disanje, ubrzan rad srca te cijanoze kože, usana i noktiju.

Kod vrlo teškog slučaja bronhiektazija kada bolest toliko uznapreduje da zahvati sve dijelove dišnih putova, može doći do zatajenja srca koje se manifestira nemogućnošću disanja i nedostatkom zraka, umorom i otokom raznih dijelova tijela (npr. zglobova i nogu) zbog zaostajanja krvi na periferiji 

Terapijski cilj - kontrola infekcije i sekrecije

Iako je oštećenje bronha i pluća kod bronhiektazija nepovratno, lijekovima se može spriječiti pogoršanje. Glavni terapijski cilj je kontrola infekcije i bronhalne sekrecije. U većini slučajeva radi se o kombinaciji lijekova, vježbi disanja i primjene uređaja koji pročišćavaju dišne putove.

Od lijekova, korisni su oni koji smanjuju produkciju sluzi i olakšavaju iskašljavanje, a često se primjenjuju preko nebulizatora (inhalatora). Tu su i bronhodilatatori u slučaju akutne infekcije i antibiotici u slučaju bakterijske infekcije.


Operativni zahvat je koristan samo u slučajevima kada su zahvaćeni manji dijelovi pluća i osoba ne odgovara na ostale oblike terapije.

Kako bi se ublažili simptomi i zaustavila progresija bolesti potrebno je provoditi i opće preventivne mjere:
  • prestati pušiti
  • redovito se cijepiti protiv gripe / pneumokoka
  • redovito vježbati
  • uzimati dovoljno tekućine
  • uravnoteženo se hraniti.

Kako spriječiti bronhiektazije?

Dugogodišnje cijepljenje protiv ospica i hripavca u dječjoj dobi pomoglo je smanjiti razvoj bronhiektazija u općoj populaciji, isto kao i cijepljenje protiv gripe i pneumokoka.

Nastanak kongenitalnih,  odnosno prirođenih bronhiektazija ne možemo spriječiti, ali moguće je spriječiti nastajanje većih oštećenja bronha i pluća. Bitno je odmah potražiti medicinsku pomoć u slučaju respiratorne infekcije ili udisanja stranog predmeta te izbjegavati udisanje štetnih para, plinova, dima i prašine.

Iako uzrok često ostaje nepoznat, uz pravodobnu dijagnoza i liječenje moguće je spriječiti teška oštećenja pluća i povećati kvalitetu života.
Datum objave članka: 15. 7. 2021.
izdvojeni proizvodi