Multipla skleroza - komplementarne i alternativne metode liječenja

Iako je puno napravljeno u razumijevanju, dijagnosticiranju i liječenju mutiple skleroze (MS), terapijski učinak je ograničen, bilo zbog nuspojava ili zbog nepotpune djelotvornosti, i to najčešće kod progresivna oblika MS-a te simptoma poput poremećaja hoda, slabosti i ataksije. Zbog toga je primjena metoda komplementarne i alternativne medicine najčešće široko rasprostranjena među pacijentima koji boluju od MS-a i njima se koristi polovica do dvije trećine pacijenata.

Općenito ove metode mogu se definirati kao terapije i discipline povezane sa zdravljem koje se ne smatraju dijelom glavne medicinske skrbi.

Dok se komplementarne metode liječenja koriste u kombinaciji s modernom medicinom, alternativne metode isključuju konvencionalno liječenje. Isti tretmani mogu se koristiti kao alternativne ili komplementarne terapije.

Najbolji je svakako integrativan pristup, koji istodobno primjenjuje metode konvencionalne i nekonvencionalne (alternativne) medicine. Integrativna medicina je pristup zdravstvenoj skrbi usmjeren na pacijenta kao cjelovitu osobu i kombinira terapije koje su utemeljene i na dokazima i na iskustvu (praktičnom iskustvu iz stvarnog svijeta). Koristi niz disciplina, uključujući alternativnu medicinu i konvencionalnu medicinu.

Uzimajući u obzir rizik i dobrobit svake pojedine metode nailazimo na širok raspon. Tako, primjerice, akupunktura, brusnica, vitamin D, tai chi i joga imaju nizak rizik i veliku mogućnost pozitivnih učinaka. S druge strane, terapije poput stimulacije imunosnog sustava, upotrebe pčelinjeg otrova i hiperbarične oksigenacije najčešće nisu dovoljno ispitane, niti učinkovite, a neke mogu biti i potencijalno štetne za bolesnika.

Budući da primjena metoda komplementarne i alternativne medicine može utjecati na konvencionalnu terapiju MS-a, liječnici bi trebali imati na dokazima zasnovane informacije o njihovu učinku i spoznaje o rizicima i koristima pojedinih metoda. To je važno zbog usmjeravanja pacijenta od onih neučinkovitih i potencijalno štetnih prema onima niskoga rizika i mogućega povoljnog učinka.

Iako ove terapije neće izliječiti bolest, postoje dokazi da su neke od njih korisne kada se koriste uz redoviti tretman. Za druge, znanost nije tako jasna. Kad se odluči isprobati nešto novo, važno je znati što bi moglo pomoći, a što štetiti.

Najbolje je da se oboljeli pridržava usvojenog plana liječenja i razgovara sa svojim liječnikom prije nego započne bilo kakvu novu terapiju.

U nastavku slijedi pregled metoda komplementarne i alternativne medicine važnih za liječenje bolesnika s multiplom sklerozom. 
 

Akupunktura je drevna kineska metoda liječenja iglicama stara oko 4500 godina, čiju je djelotvornost 1978. priznala i Svjetska zdravstvena organizacija. Princip liječenja temelji se na uspostavljanju ravnoteže poremećenog toka energije u tijelu ubadanjem posebnih iglica u određene točke tijela, koje se nalaze na meridijanima, odnosno putovima kolanja energije u tijelu.

Akupunktura se može primjenjivati samostalno, u kombinaciji s modernom medicinom ili kao pomoćna terapija. Vrlo je uspješna u liječenju kroničnih bolova, te smanjuje potrebu za uzimanjem lijekova, a iznimno je djelotvorna na komplikacije nakon operacija, kemoterapije i zračenja.

Kliničke studije o učinkovitosti akupunkture u terapiji simptoma kod oboljelih od MS-a prilično su ograničene, i ne mogu dati konačne informacije. Međutim, u nekim stanjima akupunktura ublažava simptome boli, posebno bolne spazme, mučninu i nagon na povraćanje.

Ako akupunkturu izvodi dobro obučen liječnik, ona se vrlo dobro podnosi.
 

 
Za kinesku biljnu medicinu nisu provedena stroga, kontrolirana ispitivanja. Nasuprot akupunkturi, mnoge kineske biljke (azijski ginseng, astragalus, maitake gljive, reishi gljive) potiču aktivaciju imunosnog sustava (što predstavlja teoretski rizik za pogoršanje MS-a) ili imaju suprotan učinak na imunomodulatorno ili imunosupresivno djelovanje lijekova konvencionalne medicine. 

Preporuka je da se akupunktura bez bojazni može primjenjivati u bolesnika s MS-om, jer je neškodljiva i učinkovita, dok je terapija kineskim biljkama rizična i nepoznate djelotvornosti. 
 

Terapija pčelinjim ubodom (apiterapija) se temelji na protuiritaciji - novonastala bol budi imunosni sustav tijela kako bi proizvelo odgovor koji ublažava učinke postojećeg stanja. Provodi se tako da se pčele pincetom stavljaju na pojedine dijelove tijela - iznad ramena, na sredinu leđa i lumbalno područje (križa). Istraživači tvrde da određeni sastojci u pčelinjem otrovu smanjuju upalu i bol, a kombinacija svih njegovih sastojaka pomaže tijelu da se probudi i počne braniti te oporavljati. 
 


Sam tretman nije medicinski detaljno ispitan, iako se već koristio kod pacijenata koji pate od artritisa. U dosad najkvalitetnijem kliničkom istraživanju terapije pčelinjim otrovom u bolesnika s MS-om (randomizirana križna studija provedena na 26 bolesnika s relapsno remitirajućom ili sekundarno progresivnom MS-om) nije dokazana učinkovitost u odnosu na aktivnost mjerenu magnetnom rezonancijom, učestalost napadaja, neurološke ispade, umor i sveukupnu kvalitetu života.

Terapija pčelinjim otrovom općenito se dobro podnosi, a anafilaksija (teška alergijska reakcija) na ubod pčele rijetko se javlja. 
 
Ubode pčele oko oka, za koje se smatra da olakšavaju očne simptome MS-a, valja izbjegavati jer mogu uzrokovati upalu očnog živca (optički neuritis).

Ukratko, terapija pčelinjim otrovom je općenito sigurna metoda, ali bez dokazana terapijskog učinka u oboljelih od multiple skleroze. 
 

Antioksidansi

Budući da se smatra kako oksidativni stres uzrokovan slobodnim radikalima može imati ulogu u oštećenju mijelina i produžetka živčane stanice (aksona) u MS-u, katkad se tvrdi da bi antioksidansi trebali biti dio terapije.
 
U eksperimentalnom alergijskom encefalomijelitisu (upali mozga i moždanih ovojnica) terapijski učinak postignut je mnogim antioksidativnim tvarima. Dosadašnja mala, kratka klinička istraživanja korištenja antioksidativne terapije (inozin, alfa-masna kiselina, kombinacija selena i vitamina C i E) u sklopu liječenja multiple skleroze dokazala su samo dobru podnošljivost, ali ne i učinkovitost tih supstancija.

Iako je kliničkim istraživanjima dokazana dobra podnošljivost antioksidansa, u njihovoj primjeni u bolesnika s MS-om teoretski rizik predstavlja posljedična aktivacija imunosnih stanica, uključujući T limfocite i makrofage.
 
Zaključno, iako za primjenu antioksidansa postoji teoretski rizik te su potrebna daljnja ispitivanja, oni su potencijalno korisne tvari.
 
Brusnica

Poremećaj funkcije mokraćnog mjehura u sklopu multiple skleroze pogoduje nastanku upale na koju sastojci brusnice djeluju preventivno, sprječavajući bakterijsku prijemčivost na sluznicu mokraćnog sustava.
 

 
Iako mnoga istraživanja upućuju na moguće preventivno djelovanje brusnice, ne postoje egzaktni dokazi o tome. Za kliničku praksu važno je zapamtiti da su među oboljelima od MS-a učestale mokraćne infekcije, te da ih je potrebno liječiti antibioticima, a dodatno prevenirati brusnicom.
 
Brusnica se općenito dobro podnosi, ali može pojačati učinak varfarina na zgrušavanje krvi, te povisiti rizik nastanka bubrežnih kamenaca.

Echinacea i drugi dodaci za 'stimulaciju' imunosnog sustava

U nestručnoj literaturi o alternativnoj medicini često se pogrešno navodi da se u multiploj sklerozi, kao bolesti imunosnog sustava, trebaju koristiti dodaci koji djeluju na aktivaciju makrofaga i T stanica, što je pogrešno i potencijalno opasno.

Od biljaka koje se u tu svrhu upotrebljavaju najčešće se navode echinacea, ashwagandha (Withania somnifera), azijski ginseng, sibirski ginseng, astragalus, mačji nokat, češnjak, imela, maitake i shiitake gljiva i žareća kopriva, a od ostalih dodataka u upotrebi su još melatonin, cink i antioksidativni vitamini i minerali. 

Uz teoretski rizik koji postoji pri primjeni tih tvari u bolesnika s MS-om i nedokazanu učinkovitost, echinacea može povisiti toksični učinak na jetra drugih lijekova (interferon, metotreksat) koji se uzimaju u liječenju multiple skleroze.

Ginkgo biloba

Ginkgo biloba, sastojak dobiven iz lišća drveta ginkgo bilobe, svojim protuupalnim i antioksidativnim djelovanjem može utjecati na tijek i simptome mutiple skleroze.

Pojedina ispitivanja u eksperimentalnom alergijskom encefalomijelitisu upućuju na mogući povoljni utjecaj ginkga na težinu bolesti, kogniciju i umor, ali i neučinkovitost u liječenju napada MS-a.

Ginkgo se dobro podnosi, ali djeluje antikoagulantno (protiv zgrušavanja krvi) te može izazvati nesvjesticu, glavobolju, osip, mučninu, povraćanje, proljev te rjeđe konvulzije.

Za definitivnu potvrdu učinkovitosti ginkga u liječenju bolesnika s multiplom sklerozom potrebna su daljnja istraživanja.

Gospina trava (trava sv. Ivana)

Gospina trava (Hypericum perforatum) mediteranska je biljka koja cvate krajem lipnja, oko Svetog Ivana, zbog čega je njezin engleski naziv trava svetog Ivana.

Ova biljka, koja se više od 2000 godina upotrebljava u liječenju depresije, mogla bi imati povoljan učinak na blagi i umjereni (ne i teški) oblik depresije u bolesnika s multiplom sklerozom.

Dobro se podnosi, ali može uzrokovati fotosenzibilnost i umor.

Poticanjem enzima citokrom P450 može ući u interakciju s antikonvulzivima, varfarinom, antidepresivima i oralnim kontraceptivima.

Vitamin B12

Nije dokazano da vitamin B12 ima značajne terapijske učinke kod oboljelih od multiple skleroze. Međutim, mali udio bolesnika koji istodobno ima i deficit vitamina B12 u organizmu zahtijeva nadomjesnu terapiju tim vitaminom. 

Pripravci vitamina B12 su sigurni i najčešće se dobro podnose, a rjeđe uzrokuju osip, svrbež i proljev.



Vitamin D

S biokemijske strane, vitamin D je višestruko važan u liječenju multiple skleroze. Ne samo da je važan za održavanje gustoće kostiju nego je značajna i njegova imunoregulacijska uloga, koja bi mogla imati utjecaja na MS.
 
Nekoliko studija ukazalo je na to da su niska razina D vitamina i nizak unos povezani s povećanim rizikom razvoja MS-a.
 
Vitamin D općenito se dobro podnosi. Preporučeni dnevni unos je od 200 do 600 IJ.
 

 
U visokim dozama (više od 2000 IJ dnevno) može izazvati slabost, abdominalne grčeve, mučninu, povraćanje, bubrežno oštećenje, hipertenziju i druge nuspojave.
 
Terapija vitaminom D dobro se podnosi i trebalo bi je uzeti u obzir kod oboljelih od MS-a koji imaju nisku razinu D vitamina i rizik za razvoj, ili već razvijenu smanjenu gustoću kosti. 
 

Među oboljelima od multiple skleroze dijeta je najpopularniji oblik komplementarne i alternativne terapije.
 
Epidemiološka istraživanja, in vitro istraživanja, istraživanja na životinjama te klinička ispitivanja donose sugestivne dokaze o znatnom utjecaju višestruko nezasićenih masnih kiselina (uključujući omega-3 i omega-6 masne kiseline) na tijek multiple skleroze.
 


Swank i Dugan razvili su plan prehrane bogat višestruko nezasićenim kiselinama, a siromašan zasićenim mastima, koji je na temelju jednoga kliničkog ispitivanja (nije bilo kontrolirano, slijepo niti randomizirano) proglašen da djeluje pozitivno na oboljele od MS-a.

Tri randomizirane kontrolirane studije proučavale su uporabu omega-6 dodataka prehrani te je u dvije nađeno statistički značajno smanjenje težine i trajanja pojedinog napada u oboljelih. Kasnijom analizom podataka iz svih triju studija pokazan je pozitivan terapijski učinak na napredovanje nesposobnosti u bolesnika koji su na početku istraživanja imali blagi oblik MS-a.

Dosadašnje najrigoroznije (veliko, randomizirano, dvostruko slijepo, kontrolirano) istraživanje uporabe omega-3 masnih kiselina u bolesnika s MS-om nije dokazalo statistički značajan učinak.

U drugom malom randomiziranom istraživanju dodatak omega-3 masnih kiselina u kombinaciji s glatiramer acetatom ili interferonima pokazao je trend poboljšanja fizičkog i emocionalnog funkcioniranja oboljelih.

Omega-3 i omega-6 dodaci općenito se vrlo dobro podnose. Američka agencija za hranu i lijekove klasificirala je riblje ulje (bogat izvor omega-3 masnih kiselina) kao sigurno za uporabu. Međutim, sigurnost dugoročne uporabe ostalih omega-3 i svih omega-6 pripravaka nije poznata.

Omega-6 masne kiseline mogu podići razinu triglicerida. Neke omega-3 i omega-6 masne kiseline mogu imati blage učinke protiv zgrušavanja. Uzimanje omega-3 i omega-6 masnih kiselina može izazvati nedostatak vitamina E, pa je potrebna njegova nadomjesna terapija.

Zaključno, sigurnost i učinkovitost tih dijeta u kombinaciji s konvencionalnom terapijom multiple skleroze nedovoljno su proučene te su potrebna daljnja istraživanja. 
 

Hipebarična terapija kisikom uključuje udisanje 100-postotnog kisika kroz masku u posebnoj prostoriji koja je pod tlakom (barokomora), poput one kakvom se koriste ronioci kad imaju teškoća nakon prenaglog izranjanja.

Primjena te metode temelji se na teoriji da možda nedostatak kisika u mijelinskoj ovojnici uzrokuje oštećenje.
 
Studija iz osamdesetih godina 20. stoljeća ukazala je na povoljan utjecaj hiperbarične oksigenacije u liječenju MS-a. No, istraživanja koja su uslijedila nisu to potvrdila, te se smatra da hiperbarična oksigenacija ne bi trebala biti sastavni dio terapije MS-a. Uz to, metoda je skupa i može uzrokovati blage vidne smetnje, rjeđe kataraktu, konvulzije, tlačnu ozljedu uha i pneumotoraks. 
 

Marihuana sadrži kanabinoide, od kojih je najvažniji tetrahidrokanabinol.
 
Smatra se da bi kanabinoidi, zahvaljujući potiskivanju prekomjerne aktivnosti živaca te imunomodulatornom i neuroprotektivnom djelovanju, teoretski mogli povoljno djelovati na bol, spastičnost i općenito tijek multiple skleroze.

U eksperimentalnom autoimunom encefalitisu kanabinoidi su pokazali djelovanje na simptome i tijek bolesti.

U vrlo ozbiljnom kliničkom ispitivanju utjecaja terapije marihuanom kod oboljelih od MS-a utvrđeni su subjektivni, ali ne i objektivni dokazi olakšanja simptoma. Tijekom daljnjega dvanaestomjesečnog ispitivanja ustanovljeno je da tetrahidrokanabinol ima male terapijske učinke na poboljšanje spastičnosti i moguće učinke u odnosu na razvoj nesposobnosti u oboljelih.

U nekoliko studija upitne kvalitete, oralni oblik kanabisa nabiximol je djelovao pozitivno na smanjenje mnogih simptoma MS-a, uključujući bol, spastičnost i poremećaje spavanja.



Primjena marihuane popraćena je rizikom brojnih nuspojava, kao što su sedacija, konvulzije, mučnina, povraćanje, smanjena sposobnost za vožnju, pogoršanje koordinacije, loši ishodi trudnoće, pogoršanje disanja, te povećanje rizika od razvoja raka glave, vrata i pluća.

Iako znanstvena i klinička istraživanja upućuju na moguće djelovanje marihuane na simptome i tijek MS-a, ona nisu potpuna i konačna. Dodatni otežavajući čimbenik je činjenica da marihuana uzrokuje mnoge nuspojave te da je u mnogim državama ilegalna. 
 

U Kini se tai chi kao komponenta tradicionalne kineske medicine prakticira već stoljećima.

Do sada su o učinkovitosti tai chija u oboljelih od multiple skleroze provedene samo male studije (nisu bile slijepe), koje su rezultirale sugestivnim terapijskim učinkom na spastičnost, hod i emocionalno funkcioniranje.

Tai chi je općenito sigurna metoda, uz uvijek prisutan rizik od pada i blagih nuspojava, kao što su napetost u mišićima i zglobovima.
 
Trebalo bi je moći modificirati za bolesnike s određenom nesposobnošću, te potpuno izbjegavati kod oboljelih s teškom osteporozom, prijelomima kostiju, akutnim lumbosakralnim sindromom i ozbiljnim ozljedama zglobova.
 
Buduća bi istraživanja trebala uključiti veći broj sudionika i koristiti eksperimentalni dizajn s dugoročnim praćenjem kako bi se utvrdile dobrobiti tai chija za oboljele od multiple skleroze. 
 

Iako se joga, koja vuče podrijetlo otprije mnogo tisuća godina iz Indije, naširoko prakticira, klinička istraživanja vrlo su ograničena.
 
Joga je specifičan oblik kretanja koji isteže i jača tijelo, podržava zglobove, mišiće, strukturu i funkciju tijela te nudi dobrobiti za um, uključujući opuštanje i svjesnost.
 
Joga može pomoći kod poteškoća u kretanju poboljšavajući: 

• ravnotežu pri stajanju i hodanju
• snagu i poravnanje tijela, pomoć pri uspravnom stajanju, sjedenju na stolici ili korištenju toaleta
• stabilnost trupa (pomaže kod svih funkcionalnih pokreta).

 
Joga također može pomoći kod specifičnih simptoma multiple skleroze.
 
Može pomoći u kontroli umora, jednog od najčešćih simptoma MS-a. Poboljšanje snage, kondicije i raspoloženja može pomoći tijelu da radi učinkovitije, tako da koristi manje energije i doživljava manje napora.
 
U jednom dobro osmišljenom kontroliranom kliničkom ispitivanju multiple skleroze utvrđeno je da su se, u odnosu na kontrolnu skupinu, bolesnici koji su vježbali jogu ili uobičajene vježbe osjećali manje umorno.
 
Joga također može pomoći kod spastičnosti kroz nježno istezanje. Poboljšanje fleksibilnosti također može pomoći u smanjenju ukočenosti mišića.
 

 
Osim fizičkih prednosti, dobrobiti opuštanja mogu pomoći osobama s multiplom sklerozom da upravljaju svojim mentalnim zdravljem i da se nose s pogoršanjem simptoma.
 
Joga može pozitivno utjecati na simptome MS-a jer pomaže da se bolesnik osjeća opuštenije i u skladu sa svojim tijelom fokusirajući se na disanje, držanje, pokret, svijest i istezanje. No, prije početka vježbanja uputno je razgovarati sa svojim liječnikom.
 
Joga se općenito dobro podnosi te je, kao i kod tai chija, potrebna modifikacija vježbi za oboljele s određenom nesposobnošću.
 
Trudnice, bolesnici s nestabilnošću u hodu, umorom, preosjetljivošću na vrućinu ili značajnijim srčanim, plućnim i koštanim poremećajima trebali bi izbjegavati ili oprezno izvoditi naporne i teške vježbe.
 
Iako neka znanstvena istraživanja podržavaju korištenje joge u terapiji MS-a, potrebna su daljnja istraživanja. 
 

Pouzdani izvor Agencije za hranu i lijekove (FDA) odobrio je naltrekson za liječenje ovisnosti o alkoholu i sprječavanje povratka ovisnosti o opioidima. Djeluje tako da sprječava ljude da osjećaju uzbuđenje koje povezuju s tim tvarima.

U nižim dozama, liječnici također koriste naltrekson za liječenje različitih stanja, uključujući multiplu sklerozu.

Korištenje naltreksona u liječenju MS-a smatra se nenavedenom upotrebom. To znači da, iako bi mogao biti učinkovit, istraživači nisu temeljito proučili njegovu učinkovitost, a FDA ga nije odobrila za liječenje MS-a.

Objavljene studije o djelovanju niskih doza naltreksona u terapiji MS-a su oskudne.

Osmotjedna studija, koja je obuhvatila 80 bolesnika s relapsnim ili progresivnim oblikom MS-a nije utvrdila utjecaj na fizičko funkcioniranje, ali je ustanovljeno poboljšanje bolnih simptoma i mentalnog zdravlja.

Šestomjesečnom, otvorenom studijom na 40 ispitanika s primarno progresivnim oblikom MS-a ustanovljena je dobra podnošljivost malih doza naltreksona te poboljšanje spasticiteta, a zatim pogoršanje boli i izostanak učinka na depresiju, umor i općenitu kvalitetu života.

Niske doze naltreksona su terapija koja se općenito dobro podnosi (u studijama s primarno progresivnom multiplom sklerozom samo jedan bolesnik doživio je neurološko pogoršanje), te mogu umanjiti učinak opijata, ako se daju pacijentima koji uzimaju opijate.

Potrebne su dodatne studije da bi se sa sigurnošću ustanovili sigurnost i učinkovitost primjene malih doza naltreksona u liječenju oboljelih od MS-a.
 
Oboljeli bi svakako trebali razgovarati sa svojim liječnikom o korištenju naltreksona prije nego što ga pokušaju sami koristiti.