Inzulinska rezistencija i žensko zdravlje

Žensko zdravlje / Ginekologija Davorka Herman Mahečić dr. med., spec. interne medicine, subspec. endokrinologije i dijabetologije

Iako inzulin tradicionalno vežemo uz šećernu bolest, dobro je poznat i njegov učinak na jajnike, posebno u sindromu policističnih jajnika (PCOS).

Što je inzulinska rezistencija?

Inzulin je hormon koji proizvodi gušterača, a djeluje na skladištenje glukoze u organizmu. Služi kao prijenosnik glukoze iz krvi u stanicu gdje se ona koristi za proizvodnju energije. Iz gušterače se otpušta kada razina šećera u krvi raste, npr. nakon obroka. Oslobađanjem inzulina održava se razina šećera u krvi unutar referentnog intervala.
 
Inzulinska rezistencija (IR) je stanje u kojem stanice mišića i jetre, kao i masne stanice ne prepoznaju inzulin na odgovarajući način zbog čega ne mogu iskorištavati glukozu iz krvi za proizvodnju tjelesne energije. Posljedično dolazi do pojačanog stvaranja inzulina u gušterači, a s vremenom može doći i do porasta glukoze u krvi uz razvoj šećerne bolesti.
 
Inzulinska rezistencija predstavlja velik javnozdravstveni problem koji je zajedno s hipertenzijom, povišenim masnoćama u krvi, pretilošću i dijabetesom povezan u jedinstveno stanje koje nazivamo metabolički sindrom.

Inzulinska rezistencija i sindrom policističnih jajnika

Iako inzulin tradicionalno vežemo uz šećernu bolest, dobro je poznat i njegov učinak na jajnike, posebno u sindromu policističnih jajnika (PCOS).
 
Danas je jasno da sindrom policističnih jajnika nije samo ginekološka bolest, jer uz endokrinološke ima i brojne metaboličke poremećaje koji čine dio metaboličkog sindroma. Procjenjuje se da 5-10 posto žena ima sindrom policističnih jajnika, od kojih veliki dio ima menstrualne cikluse bez ovulacije, odnosno cikluse koji nisu plodni. IR je prisutna u više od 70 posto pretilih bolesnica s PCOS-om te u oko 50-70 posto mršavih žena.
 
Bolest je prvi puta opisana 1935. (Stein i Leventhal), kada je glavno obilježje PCOS-a bilo policistično uvećanje jajnika uz ginekološke i reproduktivne posljedice. Međutim, danas je u liječenje uključen multidsciplinarni tim, ponajviše zbog jasnog kardiovaskularnog tereta kojeg bolesnice nose, čak i u mlađoj dobi.
 
Prezentacija bolesti u žena s PCOS-om se mijenja ovisno o dobi - u adolescenciji najčešći problem su nepravilne menstruacije, pojačana dlakavost i akne lica i tijela. U reproduktivnoj dobi dominantan problem predstavlja mogućnost začeća te povišen rizik za hipertenziju i dijabetes u trudnoći. U postmenopauzalnoj dobi ove bolesnice imaju jasan metabolički rizik uz značajno veću pojavnost kardiovaskularnih bolesti (infarkt miokarda i moždani udar).
 

Kako se postavlja dijagnoza inzulinske rezistencije?

U zadnjih nekoliko godina dijagnoza IR-a je postala vrlo pomodna i u ambulantama prečesto vidimo bolesnice s navodnom dijagnozom koja zapravo nikada nije valjano dokazana. Za potvrdu dijagnoze potrebno je učiniti 2hoGTT (oralni glukoza tolerans test, test opterećenja glukozom) uz obavezno određivanje inzulina i razine glukoze u krvi (glikemije). Samo mjerenje glikemije nije dovoljno jer ove bolesnice obično imaju urednu vrijednost šećera u krvi, posebno u mlađoj dobi.
 
Danas su razvijeni i modeli procjene IR-a iz vrijednosti šećera u krvi i inzulina natašte koji su klinički prihvatljivi, ali ne govore o eventualnom padu vrijednosti šećera u krvi nakon opterećenja glukozom koja je česta karakteristika ovog poremećaja. Modeli se izražavaju kroz HOMA-IR indeks po kojemu su bolesnice kategorizirane kao one s urednom inzulinskom senzitivnošću ili pak uz razvijenu IR-u koja može biti nižeg i višeg stupnja.

Koji su simptomi inzulinske rezistencije?

Nažalost, većina bolesnica niti ne zna da ima ovaj poremećaj jer simptomi nisu jasni niti jednoznačni. Inzulin je hormon gladi i njegov suvišak dovodi do pojačane potrebe za uzimanjem hrane i posljedičnog debljanja. S druge strane, gotovo sve pretile bolesnice imaju i neki stupanj inzulinske rezistencije. Na taj način se stvara začarani krug u kojem svaka pojedina odrednica pogoršava ostale. Neke bolesnice se žale na simptome hipoglikemije, posebno nakon većeg unosa ugljikohidrata, koje se manifestiraju osjećajem umora, tresavice i lupanja srca.
 
U bolesnica sa sumnjom na PCOS potrebno je rutinski odrediti i sve spolne hormone, kada se u pravilu nalaze povišeni androgeni, a često i promijenjen međuodnos hormona uz odsustvo ovulacije, što su tipični nalazi za policistični ovarijalni sindrom.  
 
Bolesnice je također potrebno uputiti ginekologu na ultrazvučni pregled jajnika. Vrlo često bolesnice navode nepravilne menstrualne cikluse, uglavnom izostajanje.
 
Jedan od znakova IR-e u bolesnica s PCOS-om može biti i Acanthosis nigricans - pojava tamnijih mrlja (hiperpigmentacija) koja se najčešće pojavljuje u kožnim pregibima (pazuh, vrat i prepone).
 
Mnoge bolesnice se žale na neobjašnjiv osjećaj umora i nemogućnost gubitka tjelesne mase unatoč provođenju dijetetskih preporuka i fizičke aktivnosti.

Možemo li liječiti IR kod bolesnica s PCOS-om?

Trebamo li liječiti IR-u? Dugi niz godina su liječene samo bolesnice s dokazanom šećernom bolešću. Kako je veza između IR-e i kardiovaskularnih bolesti postala jasna, ključnim se nametnulo reagiranje već u najranijim fazama bolesti kada je prisutna samo IR-a. Danas znamo da pravodobnom intervencijom smanjujemo razinu inzulina i androgena, odgađamo i/ili preveniramo intoleranciju glukoze i šećernu bolest, ali i povećavamo stopu ovulacije u bolesnica koje se nose s reproduktivnim izazovima. U konačnici, zasigurno je poželjno ranijom reakcijom spriječiti ozbiljne posljedice koje se kasnije mogu javiti u ovih bolesnica, primarno kardiovaskularne incidente.
 
Promjena životnog stila uz dijetetski režim te redovito provođenje fizičke aktivnosti zasigurno su temelj liječenja. Naravno, za učinak na IR-u neophodno je određene mjere provoditi dulje vrijeme i prihvatiti ih kao novi stil života, a ne privremenu aktivnost. U tom smislu preporuča se nutricionističko savjetovanje i realno postavljen željeni indeks tjelesne mase (ITM). U svjetlu aktualnih trendova potrebno je naglasiti da eventualno izbacivanje glutena iz prehrane neće utjecati na IR-u! Rizik za razvoj šećerne bolesti je posebno izražen u bolesnica koje u obitelji imaju osobe sa šećernom bolešću jer je u njih vjerojatnost razvoja dijabetesa značajno veća.
 
Uz inzistiranje na promjeni životnog stila, u liječenju IR-e na raspolaganju su i medikamentne mogućnosti:
  • metformin je lijek koji se već preko 60 godina koristi za liječenje šećerne bolesti. Djeluje primarno povećanjem inzulinske senzitivnosti i smanjenjem stvaranja šećera unutar jetre, međutim svi mehanizmi nisu još do kraja razjašnjeni. Nuspojave su uglavnom gastrointestinalne, ali većina bolesnika ga dobro podnosi.
  • pioglitazon je jedini lijek koji je osmišljen za liječenje inzulinske rezistencije, djelujući primarno na jetru i periferna tkiva. Nuspojave su zadržavanje tekućine i debljanje.
  • D-chiro-inozitol je spoj koji nastaje iz mio-inozitola i predstavlja aktivnu tvar koja je implementirana u metabolizam inzulina. Dokazana je smanjena koncentracija u bolesnika sa šećernom bolešću, ali isto tako i kod bolesnica s IR-om u sklopu PCOS-a, kod osoba s gestacijskim dijabetesom i metaboličkim sindromom. Dodatkom suplementa s D-chiro-inozitolom poboljšava se osjetljivost tijela na inzulin. Na taj način se smanjuje inzulinska rezistencija uz pravilno iskorištavanje glukoze u stanicama našeg organizma. Ima svoje pozitivne učinke i na reproduktivne funkcije koje su poremećene kod bolesnica s IR-om - pojačava ovulaciju te smanjuje razinu inzulina i testosterona pa na taj način oporavlja i metabolički i endokrinološki poremećaj. Učinak je pospješen istodobnim davanjem s folnom kiselinom koja se preporuča prilikom planiranja trudnoće i u trudnoći, ali i kao suplement važan za stvaranje krvnih stanica.

Multidisciplinarni pristup liječenju i praćenju

Pristup bolesnicama s PCOS-om i inzulinskom rezistencijom ovisi o životnoj fazi u kojoj se bolesnice nalaze. S obzirom da imaju i nepovoljan kardiovaskularni profil, liječenje podrazumijeva multidisciplinarni pristup, odnosno angažman endokrinologa i ginekologa, jer je neophodno liječiti sve komponente, od endokrinoloških, preko reproduktivnih do metaboličkih.
 
U praćenju je neophodno inzistirati na zadovoljavajućoj kontroli svih posljedica metaboličkog sindroma koje bolesnice mogu imati te na ustrajnosti u provođenju poželjnog životnog stila (dijeta i tjelovježba, uz dodatak suplemenata koji imaju dokazanu učinkovitost) i medikamentnih opcija (metformin, pioglitazon).
Datum objave članka: 28. 1. 2021.
izdvojeni proizvodi