Spazmofilija - simptomi i liječenje

Spazmofilija ili latentna tetanija je je kontroverzan koncept koji nije općepoznat i za koji možda nikad niste čuli, a može biti vrlo ozbiljno stanje koje prati vrlo miješana klinička manifestacija.
 
Očituje se povećanjem neuromišićne podražljivosti, što dovodi do pojave trnaca, trzanja ili grčeva (spazama) zahvaćene skupine mišića u tijelu i hiperventilacijom.

Stanje povećane neuromišićne podražljivosti često prate i psihički simptomi kao što su napadaji panike, tjeskobe, straha, depresije i psihoze.
 
Najčešće zahvaća mlađu populaciju između 14. i 45. godine života i u nešto većem postotku žene (menstruacija...) u odnosu na muškarce.
 
Kriza spazmofilije često je preplavljujuća i pokazuje različite znakove koji se razlikuju od pojedinca do pojedinca. U pitanju mogu biti:

• poremećaj rada srca - tahikardija (ubrzan rad srca, povećanje broja otkucaja srca), bol u prsima
• probavne tegobe - grčevi u crijevima, bolovi u trbuhu, mučnina
• simptomi i znakovi od stane osjetilnog sustava - drhtanje, hladnoća, hladan znoj.

Općenito, sa spazmofilijom su povezani brojni poremećaji u tijelu - od autoimunih bolesti preko kardiovaskularnih bolesti pa sve do astme i pojave paničnih poremećaja.
 
Ovo stanje može pogoditi sve mišićne skupine pa je važno napadaje razlikovati od drugih ozbiljnih stanja povezanih s određenom skupinom mišića:

• ako su zahvaćeni mišići grudnog koša spazmi mogu imitirati akutni koronarni sindrom uz otežano disanje i znojenje ili akutnu opstrukciju disanja uz ubrzani rad srca
• ako su zahvaćeni abdominalni mišići simptomi su slični bolovima kod akutnog gastritisa, žgaravice ili iritabilnog crijeva, uz pojavu mučnine i/ili povraćanja
• ako su zahvaćeni mišići vrata može doći do napadaja glavobolje, znojenja, pojave tjeskobe, straha i depresije.

 
Unatoč relativno čestoj pojavi, u slučaju nekarakteristične kliničke slika i nedostatka simptoma koji je specifičan ili karakterističan za tu bolest spazmofilija se rijetko prepoznaje.

Mehanizmi nastanka spazmofilije prilično su nejasni.
 
Nastanak spazmofilije objašnjava se kroničnim nedostatkom ioniziranog kalcija (hipokalcemija) u plazmi i posljedično poremećajem u metabolizmu. S obzirom na ulogu kalcija u kontrakciji mišića i prijenosu živčanih impulsa, to bi objasnilo pojačanu neuromišićnu podražljivost. Pretpostavlja se da se radi o stanju poremećene opskrbe kalcijem na razini tkiva u stanjima prilagodbe, što kompromitira adaptivne procese od stanične do psihičke razine.



Simptomi hipokalcemije uključuju perioralne parestezije (trnce oko usana), karpopedalni spazam (tzv. opstetrička šaka), bronhospazam (spazam glatkih mišića bronha) te laringospazam (spazam glatkih mišića grkljana).

Najčešće bolesti koje uzrokuju hipokalcemiju su nedostatak vitamina D, kronično zatajenje bubrega, proljev, sindrom malapsorpcije, akutni pankreatitis, hipoparatireoidizam, kronične bolesti jetre, sepsa i primjena antikonvulzivnih lijekova.
 
Druga hipoteza ukazuje da spazmofilija predstavlja neproporcionalnu reakciju tijela na stresnu ili tjeskobnu situaciju, s tim da strah uzrokuje pojavu simptoma koji i sami dodatno potiču strah, što stvara začarani krug.
 
Smatra se da su u pojavu spazmofilije uključeni i poremećaji spavanja koji su odgovorni za asteniju (intenzivan umor, posebno kad se osoba probudi, bilo fizički ili intelektualni) i neurodistoniju (hiperkinetički poremećaj pokreta koji dovodi do nekontroliranih kretnji i položaja dijelova tijela te utječe na kvalitetu života)
 
Iako rijetko, spazmofilija se može pojaviti i u najranijoj dječjoj dobi. Uzroci mogu biti različiti, a među najčešćima su nepravilna prehrana (pothranjenost), opsežnija krvarenja, teži oblici zaraznih bolesti te različiti tumori. Nedonoščad je sklonija razvoju spazmofilije.

Dijagnozu spazmofilije potvrđuje pozitivan Chvostekov (ili Weissov) znak, pozitivan Trousseov znak, laboratorijski verificirana snižena koncentracija kalcija i magnezija u plazmi, produljen QT interval na EKG-u i EMG nalaz (elektromiografija).
 
Chvostekov znak pokazuje abnormalnu reakciju ličnog živca (nervus facialis) na podražaj udarcem po čeljusti u predjelu žvačnog mišića (musculus maseter) u vidu tetanije, tj. nevoljne kontrakcije mišića oko usana, nosa i očiju.
 

Trousseov znak se izvodi prekidom krvotoka kroz nadlaktičnu arteriju (pomoću napuhane manžete tlakomjera) što će kod osoba s hipokalcemijom izazvati povećanu neuromišićnu podražljivost i uzrokovati spazam mišića podlaktice i šake (tzv. šaka opstetričara).
 

Normalna razina kalcija u krvi kreće se od 2,2 do 2,5 mmol/l, a normalna razina magnezija u krvi od 1,8 do 2,2 mg/dcl.
 
Elektromiografijom (EMG) se procjenjuje status mišića i živaca koji ih inerviraju kao i poremećaj prijenosa signala sa živca na mišiće.
 
Prema razini manjka kalcija i jačini spazma određene skupine mišića lica, razlikujemo četiri stupnja spazmofilije:

• 1. stupanj - blagi (trzanje kutova usana)
• 2. stupanj - srednji (trzanje u nosu)
• 3. stupanj - teški (trzanje mišića očiju)
• 4. stupanj - vrlo teški (trzanje svih mišića lica).

Spazmofilija se liječi nadoknadom kalcija i vitamina D, uglavnom u peroralnom obliku (na usta) te konzumacijom hrane bogate kalcijem (špinat, leća, brokula, šparoga, bundeva, crni grah, sezam, sjemenke suncokreta i sl.).

Osim toga, važno je kontrolirati razinu kalcija u krvi i mokraći.
 
Ako se ne liječi, spazmofilija može uzrokovati niz teških bolesti: astmu, moždani udar, epilepsiju, migrenu, multiplu sklerozu, artritis, tumor mozga kao i rak dojke.
 
Najčešće korištena vrsta terapije je kognitivno-bihevioralna terapija, relativno kratkotrajna, na problem usmjerena psihoterapija, koja se bazira na aktivnoj suradnji između terapeuta i klijenta.

U slučaju napada krize ili anksioznosti važno je smiriti disanje, na primjer udišući/izdišući u papirnatu ili plastičnu vrećicu.
 
Liječenje lijekovima antidepresivima također može pomoći smanjiti učestalost napada. Međutim, pozornost treba obratiti na nuspojave i rizik od mogućeg razvoja ovisnosti.