Osteoporoza - rizični čimbenici, simptomi, liječenje i prevencija

Osteoporoza je najčešća metabolička bolest koja zahvaća sve kosti, a obilježena je smanjenom masom koštanog tkiva, gubitkom koštanih gredica i poremećajem strukture, s posljedično povećanim rizikom od prijeloma.

To je bolest starije dobi, za koju se u početku smatralo da je isključivo bolest postmenopauzalnih žena, no trećina oboljelih su muškarci.

Osteoporoza se ubraja među četiri najveća javnozdravstvena problema razvijenoga svijeta zbog visoke učestalosti prijeloma kosti, teških komplikacija, visokih troškova liječenja i trajnog invaliditeta.

S obzirom na to da nastupa tiho i zahvaća velik dio populacije, često je nazivamo 'tihom epidemijom'.
 

Kost je toliko dinamičan sustav da, bez obzira na životnu dob, najstarija kost u tijelu ima samo deset godina! 

Tijekom djetinjstva, puberteta i adolescencije traje razdoblje brzog rasta i razvoja koštanog tkiva. To je vrijeme kad se pod utjecajem hormona kalcij i ostali minerali najlakše ugrađuju u kost.

Kako je u toj fazi izgradnja kosti veća od razgradnje to postupno dovodi do rasta koštane mase, čija se vršna (najviša) vrijednost postiže oko tridesete godine života. Što je ona veća, manja je vjerojatnost razvoja osteoporoze i prijeloma kosti kasnije u životu.

Izgradnja koštane mase tijekom života opada, tako da već nakon 30. godine razgradnja dostiže izgradnju. Nakon četrdesete dolazi do blagog smanjenja (0,25 - 0,5 posto godišnje) sve do menopauze, kada se kod žena ta postotak udvostručuje.

Spolni hormoni učinkovito čuvaju kost, no zbog manjka estrogena tijekom menopauze kost se ubrzano razgrađuje, osobito u području spužvaste kosti. Budući da tada razgradnja prevladava nad izgradnjom, konačni rezultat je smanjenje koštane mase za jedan do dva posto godišnje.

U početku se smatralo da je osteoporoza isključivo bolest postmenopauzalnih žena, no trećina oboljelih su muškarci. Međutim, gubitak kosti u muškaraca znatno je manji i kod njih izostaje faza ubrzanoga gubitka kosti, s obzirom na to da se razina testosterona tijekom života postupno smanjuje. Tako, ukupno smanjenje koštane mase tijekom života u muškaraca iznosi 20-30 posto, a u životu žene 30-50 posto.



Blaži gubitak koštane mase bez klinički opipljivih simptoma definira se kao osteopenija.

Osteoporoza je rezultat jačega gubitka koštane mase i poremećaja koštane mikrostrukture, uz krhke i lomljive kosti.
 

ČIMBENICI KOJI ODREĐUJU VRŠNU KOŠTANU MASU

* gensko naslijeđe
* spol (žene su ugroženije)
* etnička pripadnost (Afrikanke su otpornije)
* hormoni
* unos kalcija i vitamina D
​* tjelesna aktivnost

Osteoporoza se može pojaviti kao lokalna ili opća, tj. može zahvatiti dio ili cijeli koštani sustav.

Razlikujemo dva tipa osteoporoze:

• primarna osteoporoza - čine je postmenopauzalna i starosna osteoporoza. Nedostatak hormona estrogena u menopauzi i nakon nje najčešći je uzrok osteoporoze u žena starije dobi.
• sekundarna osteoporoza - nastaje zbog drugih bolesti, kao što su bolesti endokrinog sustava, osobito štitnjače, probavnih organa, bubrega, zatim upalnih i malignih bolesti, operativnih zahvata, dugotrajne imobilizacije ili primjene nekih lijekova (naročito kortikosteroida, hormona štitnjače, antiepileptika, antacida, imunomodulatora, antikoagulansa, nekih hormona za liječenje endometrioze, kolestiramina) koji uzrokuju brži gubitak koštane mase.

Veći dio koštane mase odraslog čovjeka genetski je određen, a ostatak je podložan utjecajima okoline.

S obzirom na to da je bolest najčešće bez simptoma i do prijeloma nema upozoravajućih znakova, poznavanje rizičnih čimbenika znatno pomaže u otkrivanju bolesti. 

Čimbenici rizika koji pogoduju nastanku osteoporoze brojni su i prema smjernicama podijeljeni u nekoliko kategorija:

• način života
• genetski čimbenici
• bolesti i poremećaji
• lijekovi.

Način života

Uz nedostatak estrogena, ubrzanom gubitku kalcija iz kostiju pogoduju:

• pretjerana mršavost (ITM <19)
• nepravilna prehrana s premalim unosom kalcija i D vitamina
• nedostatna tjelesna aktivnost ili dulja imobilizacija
• depresija (zbog povećane količine hormona kortizola)
• prehrana siromašna bjelančevinama
• štetne navike (kao što su aktivno ili pasivno pušenje, pretjerana konzumacija alkoholnih pića i napitaka koji sadržavaju kofein)
• pretjerano soljenje hrane (natrij veže kalcij smanjujući na taj način njegovu raspoloživost za ugradnju u kosti).

Genetski čimbenici

U genetske čimbenike spadaju ženski spol, bijela rasa, prijelomi kuka u prvih rođaka i neke genetske bolesti, od kojih je najpoznatija Osteogenesis imperfecta (pogreška stvaranja kosti).
 

Bolesti i poremećaji

Do slabljenje kosti dovode brojne bolesti i poremećaji, na primjer:

• bolesti koje uzrokuju hipogonadizam i gubitak mjesečnice (npr. tumori hipofize)
• kasna menarha i prerana menopauza
• anoreksija nervoza i amenoreja sportašica
• endokrinološki poremećaji (Cushingova bolest, hipertireoza, hiperparatireoidizam, Addisonova bolest, dijabetes...)
• gastrointestinalni i hepatobilijarni poremećaji (upalne bolesti crijeva - Crohnova bolest, ulcerozni kolitis, celijakija, malapsorpcija, bolesti gušterače, crijevne premosnice...)
• hematološki poremećaji (leukemije i limfomi, multipli mijelom, hemofilija, monoklonske gamapatije i bolesti eritrocita)
• kronična bubrežna insuficijencija
• transplantacija organa
• reumatološke i autoimune bolesti (reumatoidni artritis, sistemski lupus, ankilozantni spondilitis).

 
Neurološke, mišićno-koštane ili očne bolesti često uzrokuju veći rizik za pad te tako pospješuju učestalost prijeloma.
 

Lijekovi

Različiti lijekovi (kortikosteroidi, citotoksični lijekovi - kemoterapija, imunosupresivi, antikonvulzivi, prekomjerna terapija hormonima štitnjače, dugotrajna primjena antikoagulansa, heparin, tamoksifen - premenopauzalno, lijekovi koji dugotrajno koče funkciju gonada, aluminij, litij) mogu biti jaki rizični čimbenici nastanka osteoporoze.
 

ČIMBENICI RIZIKA KOJI POGODUJU NASTANKU OSTEOPOROZE

* ženski spol
* bijela rasa
* starija životna dob
* pušenje
* prekomjerno uživanje alkohola (više od dva pića na dan) i crne kave
* rana menopauza
* stanja povezana s manjkom estrogena
* dugotrajan nedovoljan unos kalcija
* nedostatna i neprimjerena tjelesna aktivnost
* mala tjelesna masa (ITM <19)
* senilna demencija
* oštećenje vida
* učestali padovi
* lijekovi i dr.

Osteoporoza često dugo ostaje neprepoznata, jer je to bolest bez jasnih simptoma.

Simptomi poput podmukle boli i umora u leđima većinom se zanemaruju, tako da se tek usputnom radiološkom pretragom na rendgenskoj snimci slučajno utvrdi osteoporotični prijelom.

Osteoporotični prijelom, koji se obično događa i nakon manje traume, često je prvi simptom bolesti, a posljedica je progresivnog gubitka kosti.

Budući da je u početku razgradnja najjača u spužvastoj kosti, polovica osteoporotičnih prijeloma javlja se u području kralježnice, četvrtina u području podlaktice i četvrtina u kuku.

Prijelom kralježaka obično se ne prepozna. Osobe s tim prijelomom izložene su pet puta većem riziku od nastanka novog prijeloma, kao i dva puta većem riziku od prijeloma kuka.

Uz to, u starijoj dobi također slabe mišićna snaga, pokretljivost i koordinacija pokreta, što je uzrok povećana rizika od pada, odnosno prijeloma podlaktice i kuka. 

Prijelom kuka

Prijelom kuka je najozbiljnija komplikacija osteoporoze i najčešće se javlja u starijoj životnoj dobi.

Mora se liječiti u bolnici i uzrokuje visok stupanj invalidnosti (do 70 posto) ili smrtnosti u prvoj godini nakon prijeloma.

Samo 50 posto bolesnika vraća se prijašnjim funkcijama, 30 posto ostaju trajni invalidi, a samo njih 25 posto zadržava dobru socijalnu funkciju.

Rizik prijeloma kuka češći je u žena (50-70 posto), a posljedična smrtnost češća je u muškaraca.

Prijelom kralježaka

Prijelom kralješka može uzrokovati pojavu nagle i jake boli, uz otežano kretanje i smetnje u obavljanju svakodnevnih aktivnosti.

Progresijom bolesti smanjuje se tjelesna visina i pojavljuje se pogrbljenost u području prsne kralježnice, što su najočitiji znakovi osteoporoze.

Žene s prijelomom kralješka imaju pet puta veći rizik od novog prijeloma kralješka i dva puta veći rizik od prijeloma kuka.

Višestruki prijelomi kralježaka uzrokuju smetnje disanja, bolove u trbuhu i grudima, probavne smetnje, nadutost i gubitak teka.

Brojniji prijelomi kralježaka jednako su ozbiljni kao i prijelomi kuka, te imaju jednako loše posljedice.

Prijelom podlaktice

Prijelom podlaktice zahtijeva imobilizaciju tijekom četiri do šest tjedana.

Otežava funkciju tijekom šest do 12 mjeseci, ali se uglavnom dobro rehabilitira.
 

Nakon što se postavi sumnja na osteoporozu temeljem anamnestičkih podataka dobivenih od bolesnika i rezultata kliničkog pregleda sustava za kretanje, potrebno je potvrditi dijagnozu

Za potvrdu dijagnoze koristi se denzitometrija.
 

Denzitometrija - mjerenje mineralne gustoće kosti

Precizno mjerenje mineralne gustoće kosti (Bone Mineral Density, BMD) omogućuje uređaj koji se zove denzitometar, a sama metoda denzitometrija.  
 

Denzitometrije koja koristi ionizirajuće zračenje

Općeprihvaćeni uređaji za ovu namjenu koriste se malim dozama x-zračenja (DXA - engl. dual x-ray absorptiometry – apsorpciometrija pomoću x-zraka dviju različitih energija).

DXA mjerenjem procjenjuje se koštana masa i rizik prijeloma kosti, što je prihvaćeno kao zlatni standard u dijagnostici osteoporoze.

Aparat koristi minimalnu količinu x-zračenja (< 7 mSv), što je potpuno bezopasna doza, a odgovara zračenju koje čovjek primi iz svemira tijekom 24 sata ili tijekom leta avionom u trajanju tri do šest sati.

Pretraga je jednostavna, bezbolna i traje pet do 15 minuta.

Koštana masa standardno se mjeri na tipičnim mjestima: u području slabinske kralježnice i kuka, a katkad i podlaktice.

• normalnu gustoću
• blaže smanjenu gustoću (osteopeniju)
• znatno smanjenu gustoću (osteoporozu)
• tešku osteoporozu (obično je to denzitometrijski nalaz uz prijelom kosti).

Pouzdanost mjerenja u rukama dobrog stručnjaka vrlo je visoka, a nalaz se izdaje uz stručno mišljenje liječnika.

Ultrazvučna denzitometrija

Ultrazvučna denzitometrija je dijagnostička metoda koja se koristi za procjenu gustoće kosti pomoću ultrazvuka, bez rendgenskog zračenja. Bezbolna je i bezopasna te traje nekoliko sekundi.

Pomoću ove metode mjeri se gustoća kosti na peti.

Procjena koštane gustoće ukazuje na to ima li znakova osteoporoze i povećanog rizik za nastanak koštanih prijeloma.

Obično se koristi za epidemiološka istraživanja i probir rizične populacije.
 

Ostale dijagnostičke metode

Osim denzitometrije mogu se koristiti i druge dijagnostičke metode:.  

• CT dijagnostika - iako je dobra i precizna, skupa je, a i koristi se visokom dozom zračenja.
• Rendgensko snimanje kostiju - nesigurna je i neprecizna metoda, no zbog jednostavnosti i pristupačnosti često je prva dijagnostička pretraga kad se posumnja na osteoporozu. Preporučuje se u slučaju sumnje na osteoporotični prijelom, smanjenja tjelesne visine za dva do tri centimetra, akutne boli u leđima ili kliničke sumnje na osteoporozu uz uredan DXA nalaz. Potvrđuje kliničku sumnju ako je gubitak koštane mase veći od 30 do 40 posto. Na osnovi rendgenske snimke otkrivaju se kompresivni prijelomi kralježaka i drugih kostiju, a metoda je nezamjenjiva u obradi sustava za kretanje. 
• Laboratorijske pretrage - služe za procjenu metaboličkog stanja i potreba kostiju. Obično se rade kako bi se isključili drugi oblici osteoporoze i sekundarni razlozi njezina razvoja.
• Dodatne pretrage - korisne su jer pomoću njih se mogu otkriti razlozi nastanka osteoporoze.

Postojanje rizičnih čimbenika, prijelomi uz minimalnu traumu i visoka životna dob razlozi su za kontrolu mineralne gustoće kosti.

Svim ženama u postmenopauzi i muškarcima starijima od pedesete godine života trebalo bi procijeniti rizik za osteoporozu.

Što je više rizičnih čimbenika za osteoporozu, veći je rizik od osteoporotičnog prijeloma i veća potreba za ranim otkrivanjem i liječenjem bolesti.

Postojanje rizičnih čimbenika, prijelomi uz minimalnu traumu i visoka životna dob razlozi su za kontrolu mineralne gustoće kosti.

Na osnovi podataka o bolesniku i BMD mjerenja, upotreba 'kalkulatora rizika' omogućuje petogodišnju i desetogodišnju procjenu rizika osteoporotičnog prijeloma.

Iako denzitometrijski nalaz ima velik utjecaj na ukupni izračun, važni su i drugi parametri, poput genetskog potencijala, prethodnih prijeloma u osobnoj i obiteljskoj anamnezi i stila života, odnosno životnih navika (pušenje, tjelesna aktivnost), a uz tjelesnu težinu moguće je izračunati vlastiti rizik.

Program FRAX (Fracture risk assessment tool), koji se može naći na internetskim stranicama Međunarodne zaklade za osteoporozu (IOF), stalno se nadopunjuje novim znanstvenim spoznajama i velik je napredak u procjeni rizika od osteoporotičnih prijeloma.
 

TEST RIZIKA ZA OSTEOPOROZU

Ako ste zabrinuti, ispunite kratki test rizika prema Međunarodnom udruženju za osteoporozu (IOF).
 
Nasljedni rizični čimbenici

1. Je li netko od vaših roditelja doživio prijelom kosti nakon minimalne ozljede ili pada (stojeći ili s manje visine)?
2. Ima li netko od vaših roditelja "nasljednu pogrbljenost"?
 
Osobni rizični čimbenici

3. Imate li 40 godina ili ste stariji?
4. Jeste li imali prijelom kosti nakon minimalne ozljede ili pada u odrasloj dobi?
5. Padate li često (više od jednom u posljednjih godinu dana) ili se bojite pada zbog vlastite krhkosti?
6. Jeste li izgubili više od 3 cm na tjelesnoj visini nakon 40. godine života?
7. Imate li manjak tjelesne mase (vaš ITM* <19 kg/m²)?
8. Jeste li ikad uzimali kortikosteroidne lijekove (npr. kortizon, prednizolon...) neprekidno dulje od tri mjeseca (npr. za astmu, reumatoidni artritis ili neke upalne bolesti) ?
9. Imate li dijagnozu reumatoidnog artritisa?
10. Imate li dijagnozu hipertireoidizma ili hiperparatireoidizma?

Za žene

11. Jeste li ušli u menopauzu u dobi prije 45. godine?
12. Jeste li tijekom života imali razdoblja bez redovitih menstruacijskih ciklusa koji su trajali dulje od jedne godine
(osim trudnoće, menopauze ili operacije maternice)?
13. Jeste li odstranili jajnike prije pedesete godine života, a da niste primjenjivali hormonsko nadomjesno liječenje?

Za muškarce

14. Jeste li imali teškoća s libidom, potencijom ili smetnjama zbog niskog testosterona?

Životne navike koje se mogu mijenjati

15. Uzimate li redovito alkohol u većim količinama (više od pola litre piva ili 1,5 dcl vina ili pola dcl žestokog alkohola)?
16. Pušite li ili ste ranije pušili cigarete?
17. Vaša dnevna tjelesna aktivnost kraća je od 30 minuta (hodanje, trčanje, po vrtu, po kući...)?
18. Izbjegavate li ili ne podnosite mlijeko i mliječne proizvode, bez nadoknade suplementima kalcija?
19. Provodite li manje od 10 minuta dnevno izvan kuće bez izlaganja suncu, bez uzimanja vitamina D?

* ITM = indeks tjelesne mase (TT/TV2 – kg/m2)

Ako ste na više od jednog pitanja odgovorili potvrdno, ne znači da bolujete od osteoporoze, ali biste svakako trebali porazgovarati s liječnikom. On će prosuditi je li potrebno jednostavnom, brzom i bezbolnom metodom izmjeriti gustoću vaše koštane mase.

Osteoporoza ima velike socijalne i psihološke posljedice, jer multipli prijelomi uzrokuju znatnu invalidnost i nemoć, koja stvara emotivne i interpersonalne probleme.

Dovodi i do depresije, pa je često potrebna psihološka pomoć, poput psihoterapije i liječenja antidepresivima.

Osobito uspješnim pokazalo se organizirati skupine za potporu u kojima se druže ljudi sa sličnim problemima i ograničenjima, što popravlja socijalnu komunikaciju i vraća samopouzdanje.

Druga strategija odnosi se na medicinske edukacijske programe i vježbe usvajanja vještine smanjenja boli.

Treća strategija je samopomoć, tj. poučavanje pacijenta s kroničnom bolešću.

Prema modernoj strategiji liječenja, iznimno je važna uloga neprofitnih udruga i društava pacijenata u smislu smanjenja javnozdravstvenog problema osteoporoze. 

Osteoporoza je najčešće izlječiva, s obzirom na to da se promjenom načina života i primjenom prikladnih lijekova može spriječiti do dvije trećine očekivanih prijeloma.
 

Osnovni cilj liječenja osteoporoze

Osnovni je cilj liječenja prevencija prijeloma, ali i stabilizacija i povećanje koštane mase, sprječavanje deformiteta te unaprjeđenje i očuvanje funkcionalne sposobnosti.

U pacijenata s osteopenijom, kod kojih je koštana masa smanjena, ali još nije nastala osteoporoza, a osteopenija je visokog stupnja ili postoje i dodatni čimbenici rizika ili biljezi koštane pregradnje pokazuju ubrzanu pregradnju kosti, preporučuje se prevencija osteoporoze, odnosno uzimanje estrogena, selektivnih modulatora estrogenskih receptora, bisfosfonata, anaboličkih i drugih lijekova.

Kad se već razvije osteoporoza, razlikujemo dvije vrste prevencije prijeloma kosti:

• primarna prevencija prijeloma kosti - odnosi na osobe kod kojih još nije bilo prijeloma
• sekundarna prevencija prijeloma kosti - odnosi se na osobe u kojih su se već dogodili prijelomi, najteža komplikacija osteoporoze.

U obje skupine pacijenata potrebno je lijekovima povećati koštanu masu, ukloniti čimbenike rizika i smanjiti rizik za prijelom.
 

Promjena stila života

U osoba s osteopenijom ili osteoporozom nije moguće u cijelosti zaustaviti proces gubitka koštane mase, ali je moguće usporiti ga i znatno utjecati na čimbenike koji izravno ili posredno ubrzavaju gubitak koštane mase.
 

Redovita tjelovježba

Redovita tjelovježba nije važna samo za zdravlje cijelog organizma, nego je i bitan čimbenik koji osobito pomaže povećati koštanu masu u mladosti te usporiti njezin gubitak u kasnijoj životnoj dobi.

Uz to, povećava mišićnu snagu i pokretljivost, poboljšava koordinaciju pokreta i stabilnost te pridonosi smanjenju učestalosti padova.

Tipovi preporučene tjelovježbe uključuju šetnju, lagano trčanje, vožnju biciklom, tenis i slične sportove, aerobik i ples.

Redovitom tjelesnom aktivnošću, fizikalnom terapijom i vježbama stanje se može znatno popraviti, a izbjegavanjem rizičnih pokreta sagibanja ili okretanja prevenirati prijelomi kralježaka.


 

Pravilna prehrana

Uz redovitu tjelovježbu, iznimno je važna i pravilna prehrana, koja uključuje uzimanje dovoljne količine proteina, kalcija i vitamina D, kako bi se zadovoljile dnevne potrebe u odnosu na dob.

Hrana bogata kalcijem uključuje mliječne proizvode (mlijeko, sir, jogurt), mahunarke, zeleno lisnato povrće, suhe smokve, mak, rogač, orašaste plodove, sardine, srdele i tofu.

Potrebnu količinu kalcija najbolje je procijeniti na osnovi individualnog rizika i laboratorijskih nalaza.



Uzimanje vitamina D pomaže resorpciji kalcija iz probavnog sustava. Preporučena dnevna doza iznosi 400 do 800  IJ (10 - 20 µg), s preporukom uzimanja znatno većih doza u postmenopauzalnih žena i starijih muškaraca. Glavni izvor, koji osigurava većinu dnevne potrebe, je izlaganje suncu (15 - 20 minuta svaki dan). U hrani ga najviše ima u ulju jetre riba sjevernih mora, plavoj ribi (skuša, sardina), lososu, jetrici, žumanjku jajeta, obogaćenim žitaricama, jogurtu, mlijeku i avokadu. Ukupna pojavnost (prevalencija) nedostatka vitamina D (broj slučajeva kod određenog stanovništva u određenom razdoblju) u Europi iznosi 51,9 posto. Uz to što pridonosi razvoju osteoporoze, nedostatak vitamina D može uzrokovati i druga kronična i po život opasna stanja.

Iako je uloga vitamina D i kalcija nezamjenjiva u prevenciji i liječenju osteoporoze, jer mogu usporiti razgradnju kosti, bez specifične terapije nisu u mogućnosti znatno smanjiti rizik prijeloma.
 

ŠTO PRIDONOSI OČUVANJU KOŠTANE MASE I PREVENCIJI OSTEOPOROZE

* prestanak pušenja - aktivnog i pasivnog
* umjereno pijenje alkoholnih pića i kave
* umjereno konzumiranje soli
* pravilna prehrana (nisko-kalorijska, voće i povrće)
* redovita tjelesna aktivnost
* održavanje idealne tjelesne težine
* osiguranje stambenog prostora od mogućeg pada
* prikladna korekcija slabovidnosti i drugi postupci s ciljem smanjenja pada

Kombinirani terapijski pristup

Kombinirani terapijski pristup liječenju osteoporoze uključuje osnovno liječenje i ciljano liječenje lijekovima.
 

Osnovno liječenje

Osnovno liječenje podrazumijeva:

• prekid svih loših zdravstvenih navika i uklanjanje rizičnih čimbenika
• uzimanje vitamina D i kalcija, koji omogućuju maksimalan učinak ciljanog liječenja osteoporoze.

Ciljano liječenje lijekovima

S obzirom na to da do smanjenja koštane mase dovodi povećana razgradnja u odnosu na izgradnju kosti, većina lijekova za liječenje osteoporoze spada u skupinu antiresorptiva koji znatno usporavaju razgradnju kosti, a izgradnja se odvija prema biološkim uvjetima.

Primjenom antiresorptivnih lijekova tijekom tri do četiri godine moguće je povećati mineralnu gustoću kosti sedam do osam posto i smanjiti rizik prijeloma 50 do 70 posto.

U učinkovite antiresorptivne lijekove ubrajaju se bisfosfonati (alendronat, risedronat, ibandronat), estrogeni hormoni i analozi estrogena (raloksifen). Lijek iz te skupine, denosumab, ima drukčiji mehanizam i znatno jači učinak na porast gustoće kosti.

Rekombinantni paratireoidni hormon (teriparatid) prvi je lijek iz anaboličke skupine, koji izravno i snažno stimulira izgradnju nove kosti. Mnogo složeniji mehanizam djelovanja ima stroncijev ranelat.

Osteoporoza je bolest koja se može spriječiti i liječiti, stoga ju je potrebno što prije otkriti jer je u tom slučaju učinkovitost liječenja veća

 
Antiresorptivni lijekovi - bisfosfonati

Bisfosfonati su najčešće korištena skupina antiresorptivnih lijekova, koji se uzimaju jednom tjedno natašte zbog interakcije s hranom, s puno vode, a uglavnom mogu uzrokovati gastrične smetnje.

Imaju snažnu sklonost vezanja za koštani mineral i snažno usporavaju koštanu razgradnju, osim u bolesnika s izraženom bubrežnom insuficijencijom. Ne savjetuje se primjena dulje od pet godina ako se ne kontrolira koštana pregradnja.

Antiresorptivni lijekovi su:

• Alendronat / kolekalciferol. Koristi se za liječenje osteoporoze u postmenopauzalnih žena i u muškaraca. Djeluje tako što održava ili povećava mineralnu gustoću kosti, smanjujući rizik osteoporotičnih prijeloma 50 posto tijekom tri godine liječenja. Može sadržavati i dodatak vitamina D.
• Risedronat / kolekalciferol / kalcij. Koristi se za liječenje osteoporoze u postmenopauzalnih žena i u muškaraca. Održava ili povećava mineralnu gustoću kosti, smanjujući rizik osteoporotičnih prijeloma kralježaka 49 posto, a nevertebralnih prijeloma 40 posto tijekom tri godine liječenja. Može sadržavati dodatak kalcija i vitamin D za dnevnu upotrebu.
• Ibandronat. Koristi se za liječenje osteoporoze u postmenopauzalnih žena. Održava ili povećava mineralnu gustoću kosti, smanjujući rizik osteoporotičnih prijeloma kralježaka 50 posto tijekom tri godine liječenja. Primjena tablete jednom mjesečno osigurava pridržavanje terapije, a može se davati u injekcijama svakih tri mjeseca. Postoji i zolendronat injekcija koja se može davati jednom godišnje.

 
Selektivni modulatori estrogenskih receptora

U kategoriju selektivnih modulatora estrogenskih receptora ubrajaju se:

• Raloksifen. Lijek je koji kombinira dobre osobine estrogena na kost i krvnožilni sustav, a isključuje loše djelovanja na maternicu i dojku. Odobren je za prevenciju i liječenje osteoporoze kralježnice u postmenopauzalnih žena jer smanjuje rizik prijeloma kralježnice 55 posto. Ima vrlo dobar učinak na smanjenje rizika invazivnog karcinoma dojke (72 posto). Najčešća nuspojava je pogoršanje vazomotornih smetnji (valova vrućinelung, noćnog znojenja i sl.).
• Estrogen/hormon. Odobreni je hormon za prevenciju osteoporoze koji donosi sekundarnu korist, a primjenjuje se ponajprije za uklanjanje vazomotornih simptoma (valova vrućine, noćnog znojenja...) s urogenitalnom atrofijom i promjenama kože uzrokovanih menopauzom. Smanjuje rizik osteoporotičnih prijeloma 35 posto. Ne smije se koristiti u žena s povećanim rizikom od koronarne bolesti srca, tromboemboličke bolesti ili karcinoma dojke. Testosteron se primjenjuje samo u muškaraca s dokazanim hipogonadizmom. S obzirom na nuspojave, za postizanje cilja liječenja primjenjuju se najmanje doze tijekom što kraćeg razdoblja.
• Kalcitonin  lososa. Rijetko se upotrebljava za liječenje osteoporoze kralježnice u postmenopauzalnih žena. Dobra osobina mu je analgetski učinak kod svježeg prijeloma.
• Stroncijev ranelat. Odobren je za liječenje osteoporoze u postmenopauzalnih žena i muškaraca koji nemaju problema s liječenjem visokoga krvnog tlaka ili koronarnu bolest srca. Održava ili povećava mineralnu gustoću kosti, smanjujući 41 posto rizik osteoporotičnih prijeloma kralježaka, a nevertebralnih prijeloma 19 posto tijekom tri godine liječenja.
• Paratireoidni hormon / teriparatid. Jedini je anabolički lijek kod nas koji se aplicira kao potkožna injekcija. Odobren je za liječenje visokorizične osteoporoze u postmenopauzalnih žena i u muškaraca. Povećava volumen i poboljšava arhitekturu kosti. Tijekom 18 mjeseci liječenja smanjuje rizik osteoporotičnih prijeloma kralježaka 65 posto, a ostalih prijeloma 53 posto.
• Denosumab. Lijek s posebnim mehanizmom djelovanja i vrlo jakim antiresorptivnim učinkom. To je ljudsko monoklonsko protutijelo s jakim inhibitornim djelovanjem na osteoklaste, a daje se svakih šest mjeseci potkožno (supkutano). Povećava mineralnu gustoću kosti i smanjuje rizik osteoporotičnih prijeloma kralježaka 68 posto, prijeloma vrata bedrene kosti 40 posto i ostalih prijeloma 20 posto nakon tri godine liječenja. Dokazani su bolja prilagodba, zadovoljstvo načinom i učestalošću primjene.

Dugogodišnje praćenje i liječenje

Važno je znati da je osteoporoza bolest koja se može spriječiti i liječiti, stoga ju je potrebno što prije otkriti jer je u tom slučaju učinkovitost liječenja veća. Ipak treba biti svjestan činjenice da zahtijeva dugogodišnje praćenje i liječenje.

Bitno je da se primjenom antiresorptivnih lijekova može smanjiti rizik nastanka prijeloma u bolesnika, čak i kad nema mjerljiva porasta mineralne gustoće kosti.

Sa svrhom praćenja učinka liječenja bolesti, mjerenje treba ponoviti nakon jedne do dvije godine, a laboratorijski nalazi i biljezi koštane pregradnje mogu se koristiti za praćenje učinkovitosti liječenja.
 

Obično se kaže da je osteoporoza bolest koja ima ishodište u djetinjstvu, a prezentaciju u starijoj životnoj dobi. Zato je, da bi kosti bile zdrave, potreban trajan i primjeren unos kalcija i drugih minerala i vitamina (vitamin D, magnezij, fosfor, cink i drugi) još od djetinjstva.

Iako je oko 80 posto vršne koštane mase genetski predodređeno, na preostalih 20 posto moguće je utjecati.

Veća koštana masa za 10 do 20 posto može se postići:

• odgovarajućom prehranom s dovoljno kalcija, vitamina D i proteina te smanjenim unosom soli
• umjerenom i stalnom tjelesnom aktivnošću
• održavanjem optimalne tjelesne mase
• dovoljnim izlaganjem suncu zbog potrebe stvaranja vitamina D (svaki dan 15 do 20 minuta)
• suzdržavanjem od loših životnih navika poput pušenja, prekomjerna uživanja alkohola i crne kave.

Uravnotežena prehrana

Prehrana treba biti uravnotežena, s dovoljnom količinom bjelančevina i pravilnim odnosom kalcija i fosfora u namirnicama.

Poželjan odnos kalcija i fosfora je 1:1, a on se nalazi u mlijeku i mliječnim proizvodima, povrću i voću.

Prihvatljiv je i odnos 1:2, a nalazimo ga u cjelovitim žitaricama, mahunarkama i ribi. Nepovoljan odnos je u namirnicama izrazito bogatim fosfatima, kao što su meso i mesni proizvodi te topljeni sirevi.

Obnovu koštanog tkiva pospješuje i konzumiranje zelenog lisnatog povrća (koje sadržava vitamin K, beta-karoten, vitamin C, kalcij i magnezij), orašastih podova i sjemenki.

Nije preporučljivo pretjerano uzimanje bjelančevina iz mesa, ribe i jaja, i to zbog velikog sadržaja aminokiseline metionina, koja se u organizmu metabolizira u homocistein, što pogoduje razvoju osteoporoze i ateroskleroze.

Optimalnim unosom vitamina i minerala esencijalnih za normalno funkcioniranje metabolizma kostiju osnažit ćemo koštanu masu i smanjiti vjerojatnost neželjenih lomova. Od posebne je važnosti osigurati dovoljnu količinu bitnih nutrijenata kod mladih, trudnica i osoba zrelije životne dobi, kod kojih je sve češća pojava smanjena gustoća kostiju.
 

Kalcij

Neodgovarajući unos kalcija, osobito u adolescentskoj dobi, gotovo uvijek postaje uzrokom osteoporoze.

Dijete od godinu dana treba 600 mg kalcija dnevno (pola litre mlijeka), što se nakon četvrte godine života povećava do 1200 mg kalcija dnevno. To su razdoblja kad se oblikuje kost i povećava koštana masa, s tim da je važno steći što veću vršnu koštanu masu do 35. godine života.

Međutim, potreba za kalcijem tijekom života ne prestaje, jer se on mora odlagati u novonastalu kost. 

Kalcij je dobro zastupljen u svakodnevnoj prehrani. Najbolji izvor je mlijeko (u 2 dl neobranog mlijeka nalazi se oko 250 mg kalcija), a ima ga još u vrhnju i tvrdom siru, ribi (najviše u sardinama i lososu), te grahu, soji, pivskom kvascu, bademima, orašastim plodovima, sušenom voću, žumanjku, itd.

Hranom se svakodnevno može unijeti 200 do 2000 mg kalcija. Od te količine organizam može iskoristiti 35 do 40 posto. 

Ako je unos kalcija putem hrane nedostatan, dnevne potrebe za ovim esencijalnim mineralom mogu se nadoknaditi odabirom kvalitetnih dodataka prehrani (500 - 1200 mg), koji sadrže kalcij i druge minerale važne za izgradnju koštanog sustava.

Brojna klinička ispitivanja potvrdila su pozitivan učinak dodatnog uzimanja kalcija na stvaranje kosti, osobito u djece, kao i u postmenopauzi, kad dodatno uzimanje kalcija može umanjiti gubitak kosti i indirektno smanjiti rizik od nastanka prijeloma.

Najpoznatiji oblik kalcija je kalcij karbonat. Ovaj anorganski oblik relativno je jeftin, ali je za njegovu optimalnu topivost i iskoristivost nužna prisutnost određene količine želučane kiseline. Zato se preporučuje uzimati ga nakon obroka jer je tada koncentracija želučane kiseline veća.

Drugi, vrlo poznati oblik kalcija, je kalcij citrat. Ova organska sol kalcija i limunske kiseline ima višestruko veću iskoristivost od karbonata. Ne izaziva želučane smetnje ili nadutosti, pa se preporučuje starijim osobama i osobama s bubrežnim kamencima.
 

Magnezij

Magnezij je esencijalni mineral koji djeluje sinergistički s kalcijem u procesu mineralizacije kostiju i zuba, te sprječava njegovo nakupljanje u mekim tkivima, bubrezima i krvnim žilama.

Uz to, magnezij doprinosi ravnoteži elektrolita i normalnoj sintezi proteina, sudjeluje u metabolizmu stvaranja energije, doprinosi normalnoj funkciji mišića i živčanog sustava, sprječava grčeve, te pospješuje opuštanje mišića i pomaže smanjenju umora i iscrpljenosti.
 

Vitamin D 

Vitamin D je poluesencijalan i liposolubilan vitamin (topljiv u mastima) koji je nužan za metabolizam kalcija i njegovu ugradnju u kosti.

Aktivni oblik vitamina D stimulira apsorpciju kalcija u probavnom sustavu te sudjeluje u mineralizaciji i rastu kostiju. Iako se može sintetizirati u koži uz prisutnost sunčevih zraka, zimi se preporučuje dodatan unos s obzirom na to da je tada uvelike smanjena izloženost sunčevim zrakama.

Preporučena dnevna doza iznosi 200 do 400 IJ za djecu, mlade i odrasle osobe, dok se starijim osobama preporučuje doza od 800 do 1000 IJ.
 

Pomoć iz prirode

Očuvanju čvrstoće kostiju pridonosi i uzimanje pripravaka koji sadržavaju biljne hormone ili fitoestrogene bogate posebnim tvarima izoflavonima, koji djeluju slično estrogenima, iako mnogo slabije.

Njima su bogate mahunarke, osobito soja (sadržava primarne izoflavone genistein i daidzein te gliceitin) i crvena djetelina.

Takvi pripravci primjenjuju se kao alternativa hormonskom nadomjesnom liječenju.

Kliničkim ispitivanjima dokazano je da izoflavoni, uz to što smanjuju ostale menopauzalne tegobe, povoljno djeluju na kosti povećanjem koštane mase.

Budući da je unos biljnih hormona hranom minimalan, na raspolaganju su pripravci koji sadržavaju koncentraciju fitohormona dovoljnu za optimalan učinak na organizam.

Uz soju i crvenu djetelinu, možemo spomenuti i dragocjen proizvod pčela, fermentirani cvjetni prah koji sadržava biljne tvari fitosterole, čije blago djelovanje slično hormonalnom pomaže kod klimakteričnih teškoća i u očuvanju koštane mase.