Antiupalni učinak ekstrakta zelene školjke

Bolesti zglobova i sustava za kretanje najčešće su bolesti današnjeg suvremenog svijeta i jedan od najčešćih razloga odsustva s posla i smanjene radne sposobnosti. U njihovu nastanku dominira upalni proces koji može biti izoliran ili udružen s degenerativnim, metaboličkim ili autoimunim promjenama u tkivu, i često su kroničnoga tijeka. Znanstvenici širom svijeta nastoje pronaći prirodni put i način sprječavanja njihova nastanka, ublažavanja simptoma i poboljšanja terapijskih metoda liječenja. Tako su u Australiji, Novom Zelandu, Japanu, Koreji i pojedinim europskim zemljama ispitivali učinak ulja zelenih školjki i dokazali da se može koristiti u terapiji upalnih procesa.

Zelene školjke (lat. Perna canaliculus) već stoljećima su svaki dan lovili i jeli Maori (starosjedioci na Novom Zelandu) koji su kao tradicionalni ribari bili okrenuti moru i vađenju školjki. Ostatak svijeta uočio je da Maori ribari rijetko imaju problema s gihtom, za razliku od njihovih potomaka koji žive suvremenim načinom života u velikim gradovima i čija se prehrana znatno razlikuje od tradicionalne koja je okrenuta prirodnim izvorima i hrani iz mora.

Zelene školjke žive u čistim vodama sjevernog dijela Novog Zelanda. Oblikom nalikuju jadranskim dagnjama, a razlikuju se po tome što imaju zeleni rub i svijetlosmeđu boju pa se još nazivaju i zelenousne školjke. Mogu doseći dužinu i više od 10 centimetara. Ono što ih razlikuje od ostalih vrsta školjki je njihov biokemijski sastav. Naime, zelene školjke sadrže višestruko nezasićene masne kiseline (omega-3), aminokiseline, enzime, minerale, vitamine i elemente u tragovima u omjeru koji je važan za sprječavanje razvoja upale te zdravlje hrskavice i vezivnog tkiva.

Omega-3 višestruko nezasićene masne kiseline (alfa-linolenska - ALA, eikozapentanoična - EPA i dokozaheksaenoična - DHA kiselina), koje još nazivamo i vitamin F, esencijalne su za ljudsko zdravlje, a s obzirom na to da ih naš organizam ne može sam proizvesti, moramo ih unositi putem hrane ili dodataka prehrani. Sastavni su dio svih stanica u tijelu (ugrađuju se u stanične membrane), a važne su i u procesima obnove i stvaranja novih stanica. Mogu biti životinjskog i biljnog podrijetla. Dobar izvor biljnih omega-3 masnih kiselina su laneno sjeme i laneno ulje, chia sjemenke, orašasti plodovi (orasi, lješnjaci, bademi), avokado, acai bobice i prah i slično. Omega-3 polazišna su tvar za sintezu i ravnotežu prostaglandina (tvari koje još nazivamo tkivni hormoni) važnih za zdravlje srčanožilnog, živčanog, imunosnog i endokrinog sustava. Poput imunoglobulina, postoji i više razreda prostaglandina. Najviše je proučavan njihov doprinos zdravlju srca i krvnih žila, posebice zato što pomažu u regulaciji povišenog krvnog tlaka, kolesterola i triglicerida, smanjuju mogućnost nastanka krvnog ugruška, usporavaju razvoj ateroskleroze i sl.

Stanovništvo koje se tradicionalno više hrani ribom i plodovima mora općenito ima znatno manju učestalost srčanožilnih bolesti. Najbolji primjer su Eskimi, koji se hrane ribom i tuljanovim mesom, zbog čega su kod njih omega-3 znatno više zastupljene u prehrani nego kod, primjerice, stanovništva srednje Europe, i koji jedva da poznaju te bolesti. Slično je i sa stanovništvom Islanda, Japana i drugih otočnih i poluotočnih zemalja gdje su u prehrani tradicionalno znatno više zastupljeni riba i plodovi mora.

Do sada smo najčešće isticali hladnovodnu ribu (losos, haringu i bakalar) kao dobar izvor omega-3 masnih kiselina. No, sadrži ih i "domaća" vrsta ribe, kao što su tuna, divlja pastrva i srdele. Ta riba pliva u većim dubinama gdje je i veća bioraznolikost i ima više fitoplanktona iz kojih nastaju te masne kiseline u tkivu ribe. Aktivna supstancija u ulju zelenih školjki sastavljena je od oko 30 različitih omega-3 masnih kiselina. Ta kombinacija masnih kiselina vezana u fosfolipidnoj formi sprječava biokemijske mehanizme nastanka upalnih procesa, prije svega nastajanje leukotrijena B4 koji sudjeluju u razvoju upale. To je i razlog što se nakon višemjesečnog uzimanja uljnog ekstrakta zelenih školjki kod osoba s upalnim promjenama koštano-zglobnog sustava smanjuje jutarnja ukočenost, otok i bolovi u zglobovima.

Istraživanje provedeno u Poljskoj 2013. godine pokazalo je dobar učinak kod pacijenata s gihtom. Tijekom 12 tjedana praćeno je 56 pacijenata koji su bili podijeljeni u dvije grupe. Pola ispitanika dobilo je ulje zelene školjke, a pola riblje ulje. Nakon 12 tjedana, osobe koje su tretirane uljem zelenih školjki imale su bolju pokretljivost i nisu imale potrebu uzimati sredstva protiv bolova ili je potreba bila smanjena i nisu imale nuspojave. Pozitivni učinci u samoj kliničkoj slici bili su praćeni i smanjenjem razine mokraćne kiseline u krvi. To istraživanje, objavljeno u časopisu Sund-forskning.dk, dalo je ohrabrujuće rezultate s obzirom na to da se preparati na bazi ekstrakta zelenih školjki dobro podnose i štite želučanu stijenku, dok standardni nesteroidni antireumatici kod nekih pacijenata mogu izazvati probavne probleme i ne savjetuju se osobama s upalom sluznice želuca (gastritis) ili ulkusnom bolešću.

Leukotrijen B4 je kao dugodjelujući medijator upale odgovoran i u patofiziologiji nastanka alergijske astme, tako da je astma druga bolest na čije simptome ulje zelenih školjki ima pozitivan učinak. Dvostruko slijepo, placebo kontrolirano kliničko istraživanje, provedeno na Novom Zelandu u trajanju od osam tjedana na 46 pacijenata oboljelih od alergijske astme pokazalo je da se kod oboljelih broj napada smanjio, simptomi ublažili, a kvaliteta života poboljšala. Provedene su i kliničke studije s ciljem provjere kako djeca s astmom podnose ekstrakt školjki. Tijekom četiri mjeseca djeca su dobivala ili placebo ili ulje školjki. Nuspojava nije bilo, a simptomi, kao što su kašalj, teško disanje, nedostatak daha i pritisak u prsima, su se smanjili, kao i općenito broj napada. Sve je više znanstvenih istraživanja koja govore da će se omega-3 masne kiseline iz novih izvora u budućnosti koristiti u liječenju astme, što potvrđuju i najnovija stručna medicinska ispitivanja u pojedinim skandinavskim zemljama.

Ulje zelenih školjki u obliku ekstrakta dobiva se iz zrelih školjki kada one dosegnu oko 10 centimetara duljine jer je tada sadržaj aktivnih supstancija najveći. Specijalne metode proizvodnje i stabilizacije aktivnih tvari i kvaliteta ulja kontinuirano se provjeravaju, što se posebno odnosi na odsustvo pesticida, herbicida i teških metala. Zbog toga se školjke izlovljavaju isključivo u njihovu prirodnom staništu u području kristalno čistog mora (Marlborough Sound) na sjevernome dijelu Novog Zelanda.

Ulje morskog račića krilla (lat. Euphausia superba), koji se izlovljava u području Arktika i Antarktika, također je jedan od novijih izvora omega-3 masnih kiselina s većim antioksidacijskom učinkom.

Račići i školjke nalaze se niže u hranidbenom lancu nego ribe i hrane se fitoplanktonom. Najčešći izvor fitoplanktona su alge, koje zahvaljujući svojoj biološkoj građi mogu same proizvoditi hranjive tvari, pa je fitoplankton odgovoran za 95 posto fotosinteze u oceanima. Primjerice, modro-zelene alge apsorbiraju sunčevu svjetlost poput solarnih ploča i imaju sposobnost stvaranja organskih tvari iz vode i ugljičnog dioksida.

Morske alge ("morsko povrće") bogate su elementima u tragovima koji su od osnovne važnosti za naše tijelo, poput bora, kroma, kobalta, selena, joda i cinka. Alge i koralji predstavljaju "posteljicu" ribama i školjkama, a svaka promjena u njihovu sastavu, migraciji, dominaciji ili nestanku staništa indikator je promjena sredine u kojoj obitavaju nastalih, primjerice, zbog globalnog zatopljenja i slično.

Znanstvenici su u Australiji, Novom Zelandu, Japanu, Koreji i pojedinim europskim zemljama ispitivali učinak ulja zelenih školjki i dokazali da se može koristiti u terapiji upalnih procesa

Ulje račića i školjki sadrži i astaksantin iz skupine karotenoida, koji u kombinaciji s omega-3 masnim kiselinama ima jači protuupalni učinak i veći antioksidativni potencijal. Astaksantin je vrsta beta-karotena iz kojeg u organizmu nastaje vitamin A, koji još nazivamo antiupalnim vitaminom i čuvarom epitela sluznice, kože i vezivnog tkiva važnim u jačanju prirodne otpornosti organizma. Astaksantin, kao posebna skupina karotenoida (ksantofili), bogatiji je kisikom nego, primjerice, beta-karoten. Nalazi se u oklopu i tkivu račića i školjki. U kombinaciji s omega-3 masnim kiselinama ima sinergijski učinak i osigurava njihovo produljeno djelovanje te istodobno štiti lance omega-3 masnih kiselina od oksidacije i propadanja.

U posljednje vrijeme sve se više proučava pozitivan učinak karotenoida biljnoga podrijetla na sprječavanje upala i jačanje imuniteta. U Danskoj su tako počeli proizvoditi prah dobiven iz šipka, ploda divlje ruže (lat. Rosa canina). Istraživanja su pokazala da aktivne tvari iz tih plodova smanjuju simptome upale i aktiviraju imunološke stanice pojačavajući njihovu sposobnost kemotaksije (kretanja prema upalno promijenjenom tkivu) i smanjujući intenzitet upalne reakcije. Znanstvena istraživanja provedena prošle godine pokazala su pozitivan učinak kod pacijenata oboljelih od gihta, prije svega u smislu smanjenja bolova i poboljšane pokretljivost u upaljenom zglobu, uz smanjenu potrebu za uzimanjem lijekova protiv bolova. Istraživanja su pokazala pozitivan učinak i na životinjama i na ljudima.

U Danskoj se prah šipka proizvodi na otoku Langeland od specijalne vrste šipka malih koštica (Rosa canina Lito). Zbog svog antiupalnog djelovanja i učinka na bolju pokretljivost zglobova, prah ploda divlje ruže s tog danskog otoka prodaje se u cijelom svijetu (Hyben vital). Tako se hobi jednog danskog farmera, koji je u početku opskrbljivao umirovljenike, pretvorio u kontinuiran planski uzgoj i preradu divljeg šipka koji je prerastao u tvorničku proizvodnju i izvoz za svjetski poznate tvrtke.

Na kraju možemo zaključiti da će se u budućnosti znanstvenici iz različitih dijelova svijeta sve više priklanjati prirodi i prirodnim izvorima biološki vrijednih tvari i njihovu pozitivnom sinergijskom učinku na očuvanje zdravlja te prevenciju i liječenje pojedinih bolesti.