Policistični jajnici - briga za cijeli život

Žensko zdravlje / Ginekologija doc. dr. sc.   Goran Vujić dr. med., spec. ginekologije i porodništva

Najčešći simptomi sindroma policističnih jajnika nastaju zbog neravnoteže hormona i povišenih vrijednosti muških spolnih hormona

Termin "policistični jajnici" u praksu je uveden tridesetih godina ovog stoljeća, a temeljio se na morfološkim karakteristikama jajnika, tj. njihovu izgledu. Tako se i danas dijagnoza PCOS (PoliCystic Ovarial Syndrome), među ostalim, postavlja na osnovi karakteristična ultrazvučnog izgleda jajnika.

Šarolika slika - više dijagnostičkih parametara

Policistični jajnici zapravo označavaju sindrom ili skup simptoma koji može imati vrlo šaroliku sliku i čija je učestalost u žena fertilne dobi između šest i deset posto. U sklopu tog poremećaja javljaju se kronične hiperandrogene anovulacije, tj. ciklusi su zbog viška testosterona bez ovulacije.

Točan uzrok nastanka PCOS-a nije potpuno poznat. Prepoznati patofiziološki mehanizmi su vrlo složeni, a dijagnoza se postavlja na osnovi sljedećih parametara:

  • početak obično u pubertetu;
  • poremećaji menstruacijskog ciklusa;
  • klinički izgled - akne, pojačana dlakavost, ispadanje kose;
  • bezbolne menstruacije;
  • neplodnost;
  • policistični jajnici na UZV pregledu;
  • analiza hormonskog statusa;
  • metabolički poremećaji (inzulinska rezistencija);
  • prekomjerna tjelesna težina.

No, višekratno je utvrđeno da navedene analize i pretrage nemaju uvijek visoku pouzdanost za postavljanje sigurne dijagnozu, a razlog je nedvojbeno širok spektar kliničkih i laboratorijskih nalaza u bolesnica, primjerice:

  • povišen LH, LH/FSH odnos >3 (pouzdanost 50 posto);
  • samo hormonske analize (pouzdanost manje od 50(posto);
  • pozitivan gestagenski test (pouzdanost 90 posto);
  • UZV nalaz PCOS (pouzdanost 90 posto).

Najčešći simptomi koji se javljaju u sklopu PCOS-a nastaju zbog neravnoteže hormona i povišenih vrijednosti muških spolnih hormona: akne, pojačana dlakavost, opadanje kose, seboreja, neplodnost, neredovite menstruacije, češći ponavljani spontani pobačaji, pretilost. Ako se analiziraju bolesnice s nekim od gore navedenih simptoma, PCOS ćemo naći u:

  • 75 posto žena s izostankom ovulacije;
  • 87 posto žena s produženim menstruacijskim ciklusom (oligomenoreja);
  • 30 do 40 posto žena s izostankom menstruacije (amenoreja);
  • 90 posto žena s pojačanom dlakavošću (hirzutizam);
  • 85 posto žena s aknama.

Oko 30 do 40 posto žena sa znakovima PCOS-a, osobito ako je povišen luteinizirajući hormon (LH), je neplodno, a 40 do 50 posto će ih imati ponavljane spontane pobačaje i povišen rizik za hiperstimulaciju jajnika u potpomognutim postupcima umjetne oplodnje. Više od polovice žena koje su imale tri i više spontanih pobačaja boluje od sindroma policističnih jajnika.

Uz estetske i reprodukcijske probleme, PCOS tijekom duljeg razdoblja uzrokuje povišen morbiditet, tj. oboljenja kao što su:

  • kasnija menopauza;
  • disfunkcijska krvarenja;
  • dva do tri puta češći spontani pobačaji;
  • anemija;
  • pretilost;
  • abnormalnost lipida;
  • sedam puta češće kardiovaskularne bolesti;
  • veća učestalost šećerne bolesti (16 posto);
  • povišen krvni tlak (hipertenzija) (40 posto);
  • povećan rizik za razvoj karcinoma (endometrija i jajnika);
  • češće histerektomije (odstranjenje maternice).

Poznato je da je jedan od osnovnih hormonskih i metaboličkih poremećaja u bolesnica s PCOS-om abnormalnost u djelovanju inzulina. Ponajprije pretile, ali i mršave žene, pokazuju neosjetljivost na djelovanje inzulina, pa se stoga razvija hiperinzulinemija. Poremećaj u iskorištavanju inzulina javlja se u više od 80 posto pretilih, a znatno rjeđe u žena normalne tjelesne težine koje boluju od PCOS-a. Povišena razina inzulina vezana je uz povišenu razinu muških spolnih hormona, osobito ukupnog i slobodnog testosterona. Za žene s navedenim simptomima vrlo je važno pravilno liječenje, kako zbog navedenih estetskih i reproduktivnih komplikacija, tako i zbog povišena rizika za razvoj brojnih bolesti u kasnijoj životnoj dobi.

Trajna briga i liječenje

Liječenje je u nekim slučajevima vrlo složeno te nerijetko zahtijeva odlazak kod ginekologa endokrinologa, osobito u slučajevima neplodnosti, pojačane dlakavosti ili izraženih akni. S obzirom na to da su kliničke slike i nalazi raznovrsni, tako su raznovrsni i terapijski principi. Jer, problem policističnih jajnika, sa svim simptomima i rizicima, iako različita intenziteta, prisutan je cijelog života. Stoga je nužno provesti neke od sljedećih mjera:

  • redukcija tjelesne težine - Nakon smanjenja tjelesne težine najmanje pet, a optimalno deset posto kod većine žena uslijedi redovit ovulacijski ciklus i trudnoća. Mršavljenjem se postiže hormonska ravnoteža, koja je inače znatno narušena. A upravo je svrha liječenja uspostavljanje hormonske ravnoteže radi izbjegavanja, odnosno liječenja estetskih problema, problema reprodukcije i kasnih komplikacija:
  • tjelesne aktivnosti;
  • prestanak pušenja i uzimanja alkohola;
  • farmakološki pristup - Ovisan je o kliničkim nalazima i simptomima te reproduktivnim željama bolesnice, tj. ovisi o dobi žene i dominantnim simptomima (estetski, reproduktivni, metabolički...). Uglavnom se koristi hormonska kontracepcija, gestageni, radi regulacije menstruacijskog ciklusa i hormonskog statusa. U starijih žena preporučuje se hormonsko nadomjesno liječenje. Pacijentice s izraženim hiperandrogenim sindromom (akne, pojačana dlakavost, seboreja...) tretiraju se dodatnim antiandrogenima, kao što su ciproteron-acetat, finasterid, fluamid i dr.
    Lijekovi za liječenje pretilosti (primjerice, metformin) koriste se, uz to što pomažu u smanjenju tjelesne težine, kao regulatori ciklusa i induktori ovulacije samostalno ili u kombinaciji s klomifen-citratom. Kako bi se ostvarila reproduktivna želja, mogu se koristiti i ostali induktori ovulacije. Indukcija ovulacije u žena koje boluju od sindroma policističnih jajnika treba se provoditi iznimno pažljivo u za to specijaliziranim centrima. Visoka učestalost višeplodnih trudnoća i spontanih pobačaja može se izbjeći obrati li se bolesnica liječnicima koji se bave problemima ginekološke endokrinologije;
  • kirurški pristup, tj. elektrokauterizacija (drilling) jajnika - Provodi se u pacijentica koje ne odgovaraju na medikamentoznu terapiju. Uz visok postotak izlječenja i relativno nizak poslijeoperacijski rizik (amenoreja), to je jedina metoda trajnog izlječenja tog metaboličkog poremećaja.

Uspjeh ne mora izostati

Sindrom policističnih jajnika je metabolički i endokrinološki poremećaj koji se, uz izbjegavanje loših navika i pravilno odabrane farmakološke preparate, može držati pod kontrolom, pri čemu se sprječavaju dugoročne posljedice (povišena učestalost raka tijela maternice, šećerna bolesta, srčanožilne bolesti, pretilost i dr...)

Ovaj čest, kroničan hormonski poremećaj u žena, osobito u adolescenciji, zahtijeva trajnu kontrolu kod ginekologa endokrinologa te poštovanje principa dugoročnog liječenja i praćenja uputa liječnika. Kako bi se što bolje razumio taj iznimno složen metaboličko-hormonski poremećaj, vrlo je važna samoedukacija putem različitih medija, osobito interneta. U svakom slučaju, upornost, dobar odabir liječnika i promjena stila života jamstvo su uspjeha u izlječenju ove ne baš tako rijetke bolesti.

Datum objave članka: 1. 4. 2006.