Policistični jajnici - briga za cijeli život

Termin "policistični jajnici" u praksu je uveden tridesetih godina ovog stoljeća, a temeljio se na morfološkim karakteristikama jajnika, tj. njihovu izgledu. Tako se i danas dijagnoza PCOS (PoliCystic Ovarial Syndrome), među ostalim, postavlja na osnovi karakteristična ultrazvučnog izgleda jajnika.

Policistični jajnici zapravo označavaju sindrom ili skup simptoma koji može imati vrlo šaroliku sliku i čija je učestalost u žena fertilne dobi između šest i deset posto. U sklopu tog poremećaja javljaju se kronične hiperandrogene anovulacije, tj. ciklusi su zbog viška testosterona bez ovulacije.

Točan uzrok nastanka PCOS-a nije potpuno poznat. Prepoznati patofiziološki mehanizmi su vrlo složeni, a dijagnoza se postavlja na osnovi sljedećih parametara:

• početak obično u pubertetu
• poremećaji menstruacijskog ciklusa
• klinički izgled - akne, pojačana dlakavost, ispadanje kose
• bezbolne menstruacije
• neplodnost
• policistični jajnici na UZV pregledu
• analiza hormonskog statusa
• metabolički poremećaji (inzulinska rezistencija)
• prekomjerna tjelesna težina.

No, višekratno je utvrđeno da navedene analize i pretrage nemaju uvijek visoku pouzdanost za postavljanje sigurne dijagnozu, a razlog je nedvojbeno širok spektar kliničkih i laboratorijskih nalaza u bolesnica, primjerice:

• povišen LH, LH/FSH odnos >3 (pouzdanost 50 posto)
• samo hormonske analize (pouzdanost manje od 50(posto)
• pozitivan gestagenski test (pouzdanost 90 posto)
• UZV nalaz PCOS (pouzdanost 90 posto).

Najčešći simptomi koji se javljaju u sklopu PCOS-a nastaju zbog neravnoteže hormona i povišenih vrijednosti muških spolnih hormona: akne, pojačana dlakavost, opadanje kose, seboreja, neplodnost, neredovite menstruacije, češći ponavljani spontani pobačaji, pretilost. Ako se analiziraju bolesnice s nekim od gore navedenih simptoma, PCOS ćemo naći u:

• 75 posto žena s izostankom ovulacije
• 87 posto žena s produženim menstruacijskim ciklusom (oligomenoreja)
• 30 do 40 posto žena s izostankom menstruacije (amenoreja)
• 90 posto žena s pojačanom dlakavošću (hirzutizam)
• 85 posto žena s aknama.

Oko 30 do 40 posto žena sa znakovima PCOS-a, osobito ako je povišen luteinizirajući hormon (LH), je neplodno, a 40 do 50 posto će ih imati ponavljane spontane pobačaje i povišen rizik za hiperstimulaciju jajnika u potpomognutim postupcima umjetne oplodnje. Više od polovice žena koje su imale tri i više spontanih pobačaja boluje od sindroma policističnih jajnika.

Uz estetske i reprodukcijske probleme, PCOS tijekom duljeg razdoblja uzrokuje povišen morbiditet, tj. oboljenja kao što su:

• kasnija menopauza
• disfunkcijska krvarenja
• dva do tri puta češći spontani pobačaji
• anemija
• pretilost
• abnormalnost lipida
• sedam puta češće kardiovaskularne bolesti
• veća učestalost šećerne bolesti (16 posto)
• povišen krvni tlak (hipertenzija) (40 posto)
• povećan rizik za razvoj karcinoma (endometrija i jajnika)
• češće histerektomije (odstranjenje maternice).

Poznato je da je jedan od osnovnih hormonskih i metaboličkih poremećaja u bolesnica s PCOS-om abnormalnost u djelovanju inzulina. Ponajprije pretile, ali i mršave žene, pokazuju neosjetljivost na djelovanje inzulina, pa se stoga razvija hiperinzulinemija. Poremećaj u iskorištavanju inzulina javlja se u više od 80 posto pretilih, a znatno rjeđe u žena normalne tjelesne težine koje boluju od PCOS-a. Povišena razina inzulina vezana je uz povišenu razinu muških spolnih hormona, osobito ukupnog i slobodnog testosterona. Za žene s navedenim simptomima vrlo je važno pravilno liječenje, kako zbog navedenih estetskih i reproduktivnih komplikacija, tako i zbog povišena rizika za razvoj brojnih bolesti u kasnijoj životnoj dobi.

Problem policističnih jajnika, sa svim simptomima i rizicima, iako različita intenziteta, prisutan je cijelog života. Liječenje je u nekim slučajevima vrlo složeno te nerijetko zahtijeva odlazak kod ginekologa endokrinologa, osobito u slučajevima neplodnosti, pojačane dlakavosti ili izraženih akni. 

U terapijskom smislu nužno je provesti neke od sljedećih mjera:

• redukcija tjelesne težine - nakon smanjenja tjelesne težine najmanje pet, a optimalno deset posto kod većine žena uslijedi redovit ovulacijski ciklus i trudnoća. Mršavljenjem se postiže hormonska ravnoteža, koja je inače znatno narušena. A upravo je svrha liječenja uspostavljanje hormonske ravnoteže radi izbjegavanja, odnosno liječenja estetskih problema, problema reprodukcije i kasnih komplikacija.
• održavanje tjelesne aktivnosti
• prestanak pušenja i uzimanja alkohola
• farmakološki pristup - ovisan je o kliničkim nalazima i simptomima te reproduktivnim željama bolesnice, tj. ovisi o dobi žene i dominantnim simptomima (estetski, reproduktivni, metabolički...):
  • uglavnom se koristi hormonska kontracepcija, gestageni, radi regulacije menstruacijskog ciklusa i hormonskog statusa
  • u starijih žena preporučuje se hormonsko nadomjesno liječenje
  • pacijentice s izraženim hiperandrogenim sindromom (akne, pojačana dlakavost, seboreja...) tretiraju se dodatnim antiandrogenima, kao što su ciproteron-acetat, finasterid, fluamid i d
  • lijekovi za liječenje pretilosti (primjerice, metformin) koriste se, uz to što pomažu u smanjenju tjelesne težine, kao regulatori ciklusa i induktori ovulacije samostalno ili u kombinaciji s klomifen-citratom
  • kako bi se ostvarila reproduktivna želja, mogu se koristiti i ostali induktori ovulacije. Indukcija ovulacije u žena koje boluju od sindroma policističnih jajnika treba se provoditi iznimno pažljivo u za to specijaliziranim centrima. Visoka učestalost višeplodnih trudnoća i spontanih pobačaja može se izbjeći obrati li se bolesnica liječnicima koji se bave problemima ginekološke endokrinologije.
• kirurški pristup, tj. elektrokauterizacija (drilling) jajnika - provodi se u pacijentica koje ne odgovaraju na medikamentoznu terapiju. Uz visok postotak izlječenja i relativno nizak poslijeoperacijski rizik (amenoreja), to je jedina metoda trajnog izlječenja tog metaboličkog poremećaja.

Sindrom policističnih jajnika je metabolički i endokrinološki poremećaj koji se, uz izbjegavanje loših navika i pravilno odabrane farmakološke preparate, može držati pod kontrolom, pri čemu se sprječavaju dugoročne posljedice (povišena učestalost raka tijela maternice, šećerna bolesta, srčanožilne bolesti, pretilost i dr...)

Ovaj čest, kroničan hormonski poremećaj u žena, osobito u adolescenciji, zahtijeva trajnu kontrolu kod ginekologa endokrinologa te poštivanje principa dugoročnog liječenja i praćenja uputa liječnika. Kako bi se što bolje razumio taj iznimno složen metaboličko-hormonski poremećaj, vrlo je važna samoedukacija putem različitih medija, osobito interneta. U svakom slučaju, upornost, dobar odabir liječnika i promjena stila života jamstvo su uspjeha u izlječenju ove ne baš tako rijetke bolesti.