Nezadovoljan pogled u ogledalu

Dječje zdravlje / Pedijatrija prim. dr. sc.   Orjena Žaja dr. med., spec. pedijatar - gastroenterolog

Iako nema pravog odgovora na pitanje zašto nastaju poremećaji jedenja, zasigurno su sprega brojnih čimbenika - sociokulturnih, obiteljskih, individualnih bioloških i psiholoških

Poremećaji u jedenju su trajni poremećaji odnosa prema jelu i slici o izgledu vlastitog tijela, koji dovode do poremećena unosa hrane, oštećenja fizičkog zdravlja i psihoemocionalnog funkcioniranja. Dijele se na anoreksiju nervozu, bulimiju nervozu, atipični poremećaj i kompluzivno prejedanje. Po učestalosti su treća kronična bolest adolescenata, nakon debljine i astme. Pogađaju sve društvene slojeve, bez rasne ili geografske barijere, i javljaju se u sve ranijoj životnoj dobi. Izraženije su kod nekih profesija (npr. manekenstvo). Iskustva u liječenju ovih poremećaja u dječjoj dobi u Hrvatskoj sežu do sredine 80-ih godina prošloga stoljeća, kad je prva ekstremno pothranjena djevojčica liječena na Klinici za pedijatriju KBC-a Sestara milosrdnica i kada smo, ne znajući prave uzroke poremećaja, bili fascinirani stupnjem pothranjenosti djevojaka.

Anoreksija
Bolest je duha i tijela kod koje oboljeli svojevoljno odbijaju hranu, tjelesna masa im je manja od 85 posto očekivane (BMI je manji od 17,5 kg/m2 ili nema prirasta tjelesne mase u pubertetu), imaju intenzivan strah od debljanja te poremećenu percepciju izgleda, oblika i mase tijela. Prema najnovijim kriterijima (DSM-V iz svibnja 2013.), za dijagnozu više nije nužna amenoreja (izostanak triju menstruacija u nizu). Može se javiti u bilo kojoj životnoj dobi: djetinjstvu (pretpubertetska, vrlo rana), adolescenciji (peripubertetska i postpubertetska) i u odraslih (kasna).

Bulimija
Karakteriziraju je povratne epizode prežderavanja bez mogućnosti kontrole, ponašanje usmjereno održavanju željene tjelesne mase, pretjerana zabrinutost za težinu i izgled tijela, te odsutnost anoreksije. Podtipovi bulimije su "purging oblik" te "non-purging oblik" (gladovanje, pretjerana tjelovježba). "Purging" ili način kontrole težine čišćenjem uključuje povraćanje (samo 30 posto oboljelih od bulimije povraća), žvakanje, bljuckanje i ruminaciju (prožvakana hrana se proguta, vrati u usta i potom opet guta), uzimanje diuretika, laksativa, klizme i pripravaka za mršavljenje te utjecaj na rad hormona štitnjače.

Atipični (parcijalni) poremećaj
Stanje je u kojem nisu ispunjeni svi kriteriji za anoreksiju ili bulimiju, a poremećaj ipak postoji.

Zašto nastaju

Do danas nema pravog odgovora na pitanje zašto nastaju ovi poremećaji, no oni su zasigurno sprega brojnih čimbenika, poput sociokulturnih, obiteljskih, individualnih bioloških (genetskih) i psiholoških. Anoreksija i bulimija u osnovi su psihoemocionalni poremećaj u kojem je najočitiji gubitak samopouzdanja, pa osoba traži smisao i uspostavu kontrole. Djevojčice odbijaju odrasti, a moguće je i da se u njihovim postupcima odražava kaotičnost obiteljskog života. Stoga je važnost zajedničkih obroka iznimno velika.

Nezadovoljstvo izgledom tijela i sklonost dijetama danas poprimaju epidemijske razmjere te je gotovo nemoguće naći 18-godišnjakinju koja nije isprobala neku dijetu. Kod djevojaka s poremećajem jedenja osnovna je razlika u opsegu nastojanja kojim slijede dijetu i nemogućnosti da se obrane od te želje.

Gledano po spolovima, odnos dječaka i djevojčica je 1 prema 5 do 10. Korijen tako značajnih spolnih razlika pronalazimo u činjenici da se već djevojčicama nameće težina pojma "biti žena" koje danas podrazumijeva suvremeno društvo, a to znači da žena istodobno mora biti majka, kućanica, profesionalno uspješna, lijepa i dotjerana. S druge strane, dječaci su teže izlječivi, i čak polovica oboljelih ima poremećaj muškog identiteta.

U današnje vrijeme sve se vrti oko ženskog tijela, a provođenje dijete univerzalna je pojava, jednako kao i težnja za vitkošću. Nezadovoljstvo izgledom jako je izraženo, kontrola tjelesne mase je sinonim samokontrole, a mediji neprestano stvaraju idealnu sliku žene koja je sve dalje od stvarnosti.

Što prethodi pojavi - psihička razina

Prije razvoja bolesti značajke ličnosti oboljele osobe uglavnom su nepoznate, a na vrhuncu bolesti se jasno izražavaju. Oboljeli obuzdavaju osjećaje, mišljenja su im vrlo rigidna, imaju visok stupanj samokontrole, skloni su sukobima (s obitelji ili medicinskim osobljem) te imaju vrlo nisko samopoštovanje. Put prema anoreksiji može započeti uobičajenim, bezazlenim dijetama kojima je cilj postizanje zadovoljstva tjelesnom težinom. No, sve se može prelomiti u bolest ako se naruši slika i poveća kritičnost o izgledu tijela, ako se postavlja sve niža tjelesna težina te ako je prisutno stalno nezadovoljstvo postignutom težinom. Na sve to nadovezuju se psihološki poremećaji, socijalna izolacija te negiranje bolesti i želje za liječenjem. Uz bolest izraženi su depresija, strahovi (nepopustljiv strah prema povećanju težine, isti takav strah od debljine te strah od gubitka kontrole nad jelom) i opsesija - kompulzija.

Pojava simptoma - tjelesna razina

Bolest zahvaća sve organe i organske sustave. Koža je suha i izražena je pojačana dlakavost, kora mozga atrofira, a srce ima smanjenu masu klijetki te su uočljive promjene na srčanim zaliscima. Zbog svega je moguća i nagla smrt. Smanjena je funkcija gotovo svih žlijezda s unutarnjim lučenjem, rad jetre i crijeva je opasno poremećen, česti su upala gušterače, ruptura jednjaka ili želuca te žučni kamenci. Bubrezi nemaju normalnu funkciju (poremećaj elektrolita, edemi, kamenci), prisutna je anemija ili leukopenija (smanjen broj leukocita), a kosti su smanjene gustoće. Redovito se javljaju metaboličke smetnje i amenoreja, i to kao odgovor tijela na gubitak masnog tkiva i pothranjenost, odnosno odraz poremećenog unosa makro i mikronutrijenata.

Nezadovoljstvo izgledom tijela i sklonost dijetama danas poprimaju epidemijske razmjere te je gotovo nemoguće naći 18-godišnjakinju koja nije isprobala neku dijetu

U slučaju pravodobna liječenja većina poremećaja je prolazne prirode, no neki mogu dovesti do nepovratnih oštećenja, osobito ako se kasno započne s liječenjem. Bolničko liječenje nužno je kod teške pothranjenosti, ako izostane uspjeh u ambulantnom liječenju ili se pojavi neka od brojnih medicinskih komplikacija. Sam tijek liječenja zahtijeva multidisciplinaran pristup, što znači da su uključeni pedijatri, internisti, ginekolozi, psihijatri, psiholozi, nutricionisti i educirane medicinske sestre. Općenito rečeno, liječenje se sastoji od enteralne prehrane, promjena u prehrani, liječenja tjelesnih posljedica te psihoterapije i psihofarmakoterapije (antidepresivi, anksiolitici, antipsihotici). Prvi je korak hitno rješavanje medicinskih komplikacija, zatim tjelesni oporavak, a nakon toga psihoterapija. Hospitalizacija je dugotrajna, a nakon otpusta je nužna višegodišnja psihoterapija. Borba s poremećajima jedenja, prema podacima iz svjetske literature, traje prosječno šest godina. Tjelesno se oporavi oko 75 posto pacijenata, psihički samo 35 do 50 posto, a gotovo 2 do 5 posto ih umire od akutnih i dugoročnih posljedica.

Savjet roditeljima

Vodite računa da od začeća djeteta imate zdrav odnos prema jelu i izgledu tijela. Jednako tako, od najranije dobi gradite zdrav odnos djeteta prema jelu. Dojite djecu. Upoznajte ih, razgovarajte i prepoznajte znakove koje šalju - opterećenost izgledom, gubitak samopouzdanja, iskrivljen doživljaj izgleda tijela, strahovi, socijalna izolacija i izbjegavanje obroka su pokazatelji da nešto nije u redu. Njegujte tradiciju zajedničkih obroka koji će držati obitelj na okupu. Šteta koja može nastati ako stvari izmaknu kontroli je nepovratna.

Datum objave članka: 1. 3. 2015.