Nutritivni izazovi u Parkinsonovoj bolesti

Nutritivni status glavni je čimbenik koji utječe na dobrobit oboljelih od akutne, a posebice od kronične neurološke bolesti. Među njima se posebno ističe Parkinsonova bolest, koja zbog svojih simptoma i nuspojava lijekova (antiparkinsonika) može ugroziti nutritivni unos. Računa se da približno 25 posto oboljelih pati od malnutricije, a rizik da je razvije ima do 60 posto bolesnika. 

Parkinsonova bolest je multiorganska, zahvaća centralni, periferni i autonomni živčani sustav, a uz motorne simptome, koji su naizgled dominantni, očituje se i raznim nemotornim simptomima, koji u kombinaciji narušavaju odgovarajuću nutriciju.

Malnutricija označava dugotrajnu negativnu ravnotežu energetskog i proteinskog unosa u odnosu na metaboličke zahtjeve koji nadmašuju unos, uz pojavu negativnih posljedica – imunodeficijencija, povišen rizik infekcija, dekubitus, prerastanje patogenih bakterija u crijevima, oštećenje mišićne funkcije, smanjen učinak rehabilitacije i povećan mortalitet.

Uzroci koji dovode do malnutricije u oboljelih od Parkinsonove bolesti su brojni – od smanjenog unosa preko poremećaja energetske potrošnje do učinka samih lijekova. Najvažniji među njima su: 

• otežano gutanje (disfagija) i žvakanje – osoba je nesposobna konzumirati dovoljno kalorija; 
• gubitak/smanjenje osjeta mirisa (anosmija/hiposmija) – smanjuje apetit; 
• prekomjerno slinjenje – posljedica je smanjene mogućnosti gutanja, a ne prekomjernog lučenja sline;
• gastrointestinalna disfunkcija – mučnina, povraćanje, nadutost nakon obroka, nelagoda u trbuhu, žgaravica, rani osjećaj sitosti, gubitak apetita i neodgovarajući unos kalorija. Uz to, odgođeno je „pražnjenje želuca”, što dovodi do nepotpune isporuke lijekova u tanko crijevo i izostanka odgovarajućeg terapijskog odgovora;
• SIBO (sindrom bakterijskog prerastanja/razmnožavanja u tankom crijevu) – patološki povećana gustoća bakterija u crijevnoj flori zbog smanjene pokretljivosti crijeva, koja je povezana sa slabom apsorpcijom nutrijenata iz hrane;
• konstipacija/zatvor – nastaje u više od 70 posto oboljelih zbog usporenog prolaska sadržaja kroz debelo crijevo, ali i zbog učinka antiparkinsonika, loše hidracije, smanjene pokretljivosti i deficita vlakana u prehrani, što dovodi i do gubitka apetita;
• bradikineza – globalna usporenost pokreta;
• ukočenost (rigor) mišića i posljedično manualna nespretnost;
• depresija – u 50 posto oboljelih;
• oštećeno kognitivno funkcioniranje – u 30 posto oboljelih; 
• patološki umor;
• nevoljni pokreti (diskinezije i tremor) – povezani su s poremećajem energetske potrošnje (hipermetabolizam), a javljaju se kao posljedica kronične primjene lijekova, pogotovo L-dope, ali i same bolesti;
• nuspojave antiparkinsonika – konstipacija, suha usta, mučnina, povraćanje, ortostatska hipotenzija, diskinezije, konfuzija i halucinacije, hipometabolizam.

Iako su svi makro i mikronutrijenti važni i nužni, sljedeće prehrambene komponente imaju posebnu važnost.

Kalcij i vitamin D – Pacijenti s Parkinsonovom bolešću skloni su osteoporozi, koja posebno zabrinjava kod oboljelih s povećanim rizicima za padove, što je česta pojava u uznapredovaloj bolesti. Zato je kod oboljelih prijeko potrebno procijeniti status kalcija i vitamina D te prehranu rutinski nadopuniti s 800 – 1200 mg kalcija i 600 IU/dan vitamina D3 (aktivnija forma vitamina D), odnosno s 800 IU/dan za starije od 70 godina. Kod onih s povećanim rizikom za manjak vitamina D (starija dob, pretilost, zemljopisna širina mjesta boravka...) potrebno je 1500 – 2000 IU/dan. Osim važnosti za održavanje muskuloskeletnog sustava, vitamin D ima važan utjecaj na imunosni, endokrini, srčanožilni i neurološki sustav. 

Ključni čimbenik u prevenciji manjka kalcija su prehrana (mlijeko, sir, jogurt) i tjelesna aktivnost, a za prevenciju manjka vitamina D dovoljno izlaganja suncu i cjelovite žitarice.

Vlakna – U borbi protiv konstipacije/zatvora potrebno je povećati unos tekućine (sokovi, juhe, mlijeko, voda) do dvije litre dnevno i konzumirati hranu bogatu vlaknima (voće, povrće, grašak, leća, mahune i cjelovite žitarice), koja su ustvari neprobavljivi dio ugljikohidrata koji potiče rad crijeva i ublažava zatvor, povećava izlučivanje toksina i optimira pH u crijevima. Dnevna potreba za žene iznosi 21 g, a za muškarce 38 g. Poželjno je prakticirati i tjelesnu aktivnost. 

Proteini iz hrane – S obzirom na to da se proteini „natječu” s L-dopom (kao zlatnim standardom u terapiji Parkinsonove bolesti) u apsorpciji, to onemogućuje punu apsorpciju L-dope i smanjuje njezinu djelotvornost. Ipak, ne preporučuje se restrikcija proteina (jer može potaknuti malnutriciju), nego redistribucija, što znači da je dvije trećine ukupne dnevne doze proteina potrebno uzeti kao večernji obrok, a za doručak i ručak ne više od 10 g, i to 30 minuta prije jela. Preporučena dnevna doza je 40 – 50 g. 

Omega-3 masne kiseline – Dragocjene su to masnoće, koje u prvom redu štite srce i krvne žile snižavanjem razine triglicerida, modulacijom upale, sprječavanjem agregacije trombocita, antiaritmijskim djelovanjem i regulacijom krvnog tlaka. Dokazan je i vrlo povoljan učinak na kognitivne i bihevioralne funkcije, imunosni sustav, mišiće i kosti.

Kompleks vitamina B, koji se sastoji od osam u vodi topljivih vitamina (B1, B2, B3, folna kiselina, B12, pantotenska kiselina i biotin), od krucijalne je važnosti za stvaranje energije iz ugljikohidrata, bjelančevina i masti te za imunosni, živčani i koštanomišićni sustav. 

Nedostatak vitamina B1 uzrokuje mišićnu slabost, umor, anksioznost, depresiju, emocionalni poremećaj, gubitak apetita, oštećenje živaca, psihozu i spoznajno propadanje (demencija).

Nedostatak vitamina B6 povezan je s aterosklerozom i koronarnom bolešću te s gubitkom pozitivnog djelovanja na depresiju jer sudjeluje u proizvodnji serotonina. Može izazvati konfuziju, epileptičke napadaje i perifernu neuropatiju.

Vitamin B12 ima učinak u prevenciji srčanog i moždanog udara jer regulira razinu homocisteina koji je uz to povezan i s depresijom (oko 50 posto pacijenata koji se žale na depresiju ima povišenu razinu homocisteina u plazmi). Njegov manjak izaziva oštećenje bijele supstancije u kralježničnoj moždini i mozgu te perifernu neuropatiju, umor i probleme s pamćenjem.

U određenim stanjima prijeko je potrebno posegnuti za enteralnom prehranom, tj. unosom nutritivno i farmakolo­ški definiranih enteralnih pripravaka na usta ili putem sonde u želudac ili tanko crijevo. Enteralna prehrana indicirana je u stanjima pothranjenosti pa sve do stanja u kojima prijeti pogoršanje odgovarajućeg nutritivnog unosa. Dokazano je da određeni sastojci u tim pripravcima nisu samo nutritivna potpora, već imaju i farmakološki učinak (npr. glutamin, omega-3 masne kiseline itd.).

S obzirom na to da je Parkinsonova bolest dugotrajna, multiorganska i neumitno progresivna bolest, odgovarajuća opskrba svim nutritivnim elementima od krucijalne je važnosti ne samo za kvalitetu života oboljelih, nego i ishod same bolesti.

Opće preporuke za prehranu pacijenata s Parkinsonovom bolešću uključuju:

- održavanje energetskog unosa od 25 do 30 kcal/po kg tjelesne težine, i uz dodatne kalorije ako su prisutne diskinezije i izražen tremor;
- odnos ugljikohidrati:proteini najmanje 4 – 5:1;
- preporučeni dnevni proteinski unos 0,8 g/kg tjelesne težine.